Janko i sestra Janika

Izvor: Викизворник


Janko i sestra Janika

Razmiri se Tursko i Bogdansko,
pa je bila prva razmirica.
Tad je Turci sreća poslužila:
zarobiše Maru udovicu
i sa njome nejakoga Janka 5
i nejaku sestricu Janiku;
pa ih Turci baška odaslaše
dokle deca za sebe ne znaju.
Oteraše Janka u Soluna grada,
a Janiku u Sibina grada, 10
majku Maru u Nova Pazara.
Al’ je Janka sreća poslužila,
pa je bio ženidbe doraso,
pa on pođe redom po gradovi
da on nađe za sebe devojku. 15
Nigde nema za njega prilika
dok ne dođe u Sibina grada.
Tu on nađe Janiku devojku,
pa je vodi u Soluna grada.
Svadbu tera za nedelju dana, 20
za godinu muško čedo dobi.
Njima treba jedna stara baba
da im čuva ono muško čedo.
Nigde nema tako čista baba,
pa kad dođe u Nova Pazara 25
tu on nađe Maru udovicu,
pa je vodi u Soluna grada.
Ona čuva njino muško čedo.
Vreme dođe da posipe Janka,
vreme dođe da kupa Janiku; 30
od boginje tragovi primeti,
pa se jadna jadu dosetila
da su njeni sin i mila ćera.
Ona njima ništa ne govori,
samo ljulja njino muško čedo: 35
„Nuni, nuni, babino unuče,
i od sina i od milu ćerku.“
Toj dočula Janika nevesga;
ona trči Janku gospodaru:
„Ti da čuješ, mili gospodaru, 40
što nam kaže naša stara baba;
ona ljulja naše muško čedo,
čedo ljulja, ovako govori:
’Nuni, nuni, babino unuče,
i od sina i od milu ćerku’. 45
Ode Janko kude baba-Maru.
„Čuješ mene, naša stara babo,
što ti ljuljaš naše muško čedo,
ljuljaš, ljuljaš, ovako govoriš:
’Nuni, nuni, babino unuče, 50
i od sina i od milu ćerku?“
„E moj sinko, Janko gospodaru,
kad s razmiri Tursko i Bogdansko,
pa je bila prva razmirica,
tad je sreća Turci poslužila: 55
zarobiše mene udovicu,
zarobiše Janka i Janiku.
U Soluna tebe oteraše,
a Janiku u Sibina grada,
mene staru u Nova Pazara, 60
Vreme dođe da se sastanemo.
Ti si, sine, sestricu uzeo.“
Tad govori Janko gospodaru:
„Čuješ mene, Janike nevesto,
ti da ideš kud sunce izgreva, 65
ja ću idem kud sunce zalazi,
stara majka Solun da ostane
ega bi se bogu odužila!"



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Simonović, Dragoljub, Zaplanje - priroda, istorija, etnografija, društveno-ekonomski razvoj, porodica, narodne pesme, Niš, Gradina; Beograd, Narodna knjiga; Etnografski institut SANU, 1982., str. 608-609.