Jane i Milenko

Izvor: Викизворник


Jane i Milenko

(Od Dubrovnika).

Zaprosi mladi Milenko
Lijepu Jane u majke,
Sva mu je braća dadoše,
Ma ne da bratac najmlađi,
Najmlađi bratac Manojlo, 5
I on se u lov spravljaše,
Doziva Janu sestricu:
„O Jane, moja sestrice!
„Nikome dvor ne otvoraj,
„Dokle ja dođem iz lova, 10
„Dok metnem ruku na prozor."
Manojlo pođe u lovu,
Milenko dođe pred dvore,
Dozivlje Janu đevojku:
„O Jane, moja sestrice! 15
„Otvori meni dvorove."
Ma veli Jane đevojka:
„Priček' me, brate Manojlo!
„Rusu sam kosu puštala.
„A drobni biser prosula." 20
Ma veli mladi Milenko:
„O Jane, moja sestrice!
„Ti skupi kosu na rame,
„A drobni biser u njedra,
„Otvori meni dvorove!" 25
Kad začu Jane đevojka,
Otvori njemu dvorove;
Kad viđe, da n'je Manojlo,
Neg mlado momče Milenko,
Uteče mlada u dvore, 30
A za njom mladi Milenko,
Uvati Janu đevojku,
Stavi je za se na konja,
Šnjom ode gorom zelenom;
Kad bješe gorom zelenom, 35
Pušta se grana od jele,
Da digne Jane koprene;
To viđe mladi Milenko.
Povadi nože od pasa,
Da ud'ri jelu po grani; 40
Ne ud'ri jelu po grani,
Neg' mladu Janu po glavi.
Mudra je Jana đevojka,
Koprenom ranu pokrila.
Odoše gorom zelenom, 45
Sreta ih bratac iz lova,
Božju mu pomoć naziva:
„Božja ti pomoć, Milenko!
„Oklen ti l'jepa đevojka?
„Ka' da je Jane sestrica." 50
Ali mu Jane govori:
„O jadan brate Manojlo!
„Oli me poznat' ne možeš?
„Nit' je godina ni dvije,
„Neg' ljetni danak do podne." 55
Kad viđe mladi Manojlo,
Govori Jani sestrici:
„Pođi mi s Bogom, sestrice!
„Rodila devet sinova,
„Deseti bio, ka' i ja!" 60
Otolem oni pođoše,
Ugleda majka Milenka,
Bliže ih majka susreta,
Milenku majka govori:
„O mili sinko Milenko! 65
„Oklen ti l'jepa đevojka?"
Milenko kada u dvore
Uljeze s mladom Janicom,
Milu mi majku doziva:
„O moja majko rođena! 70
„Prostri mi meka dušeka,
„Đe će mi Jane počinut'."
Milenku majka govori:
„O jadan sinko Milenko!
„Rano li išteš večeru! 75
„Ranije jošte postelju!
„Kakve su i to nevjeste?"
Milenko majci govori:
„O moja majko rođena!
„Plava je konja jezđela, 80
„Zelenu goru hodila,
„Neka mi Jane počine."
Počinu Jane ranjena,
U večer tužna umrije,
U jutro mladi Milenko; 85
Kopaju jedno do drugog;
Na Janu ružu sadiše.
Milenku lozu vinovu;
Savi se loza vinova
Okolo ruže rumene, 90
Kako bi Jane s Milenkom.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 324-327.