Vezak vezla Bogdanova ljuba
Na čardaku u sred Sarajeva,
Vezak vezla, s vezkom govorila:
„Vez te bolje, obje ruke moje!
„Sa lijepom Dubrovačkom svilom, 5
„Što sam svilu od majke donjela;
„Da je njesam od majke donjela,
„Nit' bih vezla, nit' bih te imala,
„U Bogdana gospodara moga.
„Evo ima devet godinica, 10
„Da sam za njim mlada dovedena,
„Njesam š njime noćcu prenoćila,
„Nego prvu što sam dovedena,
„Ito š njime kao s mojom majkom.
„S majkom bih se mojom zagrlila, 15
„A s Bogdanom njesam ni zborila.
„Sada, jadna, pravo ne znam sama,
„S kime spavam, i koga li ljubim.
„Nit' ga mogu s očima viđeti,
„Ne znam ništa, nit' mi kogođ kaže, 20
„S kim li spava, s kim li večerava,
„Koga grli, i koga li ljubi.
„Ljubila ga među oči guja,
„A crna ga zemlja zagrlila!
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 140-141.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 429-430.
