Đul Behara kugu bolovala,
započela prije ramazana.
Kad je bilo pola ramazana,
govorila Đul Behara mlada,
govorila ostarjeloj majd: 5
— Kada umrem, moja mila majko,
kupajte me đulsijom vodicom,
utirajte rumenom ružicom,
kupite mi tabut od sedefa,
pokrijte me svilom i kadifbm, 10
zakitite svakakvim cvijećem,
ponajviše ružom i beharom!
Nek me nose momci neženjeni,
nek me prate hodže i hadžije,
nek me spuste mlade efendije! 15
Metnite mi mermerli nišane,
viš’ glave mi ružu usadite,
niže nogu vodu navedite,
po srijedi param prosipajte,
a sa strane šimšir posadite: 20
nek se dragi žalosni zakiti!
Ko je žedan, neka vodu pije,
ko je dužan, neka se oduži!
Ko god vidi zelene šimšire,
sjetiće se da sam neudata 25
pa će meni dovu učiniti!
I umrije, žalosna joj majka.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 478.
