Protužala gospođica kada:
„Kako sam se u Mostar udala,
„Nijesam se slatko nasmijala,
„Ni bijelih zuba ukazala,
„Ni svezala po čelu dukata, 5
„Ni svezala krmzi aspuplija,
„Ni pustila pera do ćemera!“
Ljepa kada poručuje majci:
„Dođi meni u pohode, majko,
„Ne pozovi nikoga od roda, 10
„Već jednoga bega Žeravicu;
„Obuci mu žensko odijelo,
„Pa ga zovi mojom drugaricom.“
L’jepu kadu poslušala majka,
Spremila se u pohode kadi, 15
Ne povela nikoga od roda,
Već jednoga bega Žeravicu.
Kad su bili blizu dvora kadi,
Daleko ih ugledala kada,
Malo bliže pred njih išetala. 20
Zet punici dobra konja prima,
Ljepa kada begu Žeravici;
Zet punicu na večeru vodi,
Ljepa kada bega Žeravicu;
Kad su bili večer po večeri, 25
Zet s punicom u dušeke leže,
Đulsum kada s begom Žeravicom.
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 50-51.
