Đuzel-Ana[1] lice umivala
Na Neretvi lađanoj vodici:
Tu Ivan-beg dobre konje poji.
Zadješe se oči Anetine
Za zlaćene toke Ivanove,
Omče[2] joj se mestva[3] po papuči, 5
A papuča po mermer-kamenu,
Đuzel Ana u vodu panula.
Tuj prolazi Filip momče mlado.
Bratimi ga beže Ivan-beže:
"Bogom brate, Filip momče mlado, 10
Izvadi mi iz vode djevojku,
Evo tebi stotinu dukata!"
Al govori Filip momče mlado:
"A bora mi, beže Ivan-beže,
Ne smijem ti vaditi djevojke, 15
Jer sam noćas zao san usnio:
Gdje moj kalpak pliva po Neretvi,
A moj đogat po mejdanu[4] trče!"
Opet veli beže Ivan-beže:
"Bogom brate, Filip momče mlado! 20
Evo tebi stotinu dukata
I lijepi čitluk[5] na Zagorju!"
Prevario se Filip momče mlado,
Ne vara se na dukate žute,
Već na lijep čitluk na Zagorju, 25
Pa zapliva u vodu Neretvu.
Vodna mutna, a djevojka krupna,
Dok[6] potonu Filip momče mlado.
Kad to viđe beže Ivan-beže,
I on skoči u vodu Neretvu. 25
Voda mutna, a djevojka krupna,
Dok potonu beže Ivan-beže.
Iz vode se ništa ne viđaše,
Već bijele ruke Anetine
Oko gojna grla Ivanova.30
