Đerđelez Alija i Vuk Despotović

Izvor: Викизворник


Đerđelez Alija i Vuk Despotović

0001 Vino pije Đerđelez Alija
0002 U lijepu šeru Sarajevu
0003 Su trideset aga Sarajlija
0004 Vino služi Omer barjaktaru
0005 Čašom zlatnom i desnicom rukom.
0006 Kad se age vina napojili,
0007 Te im vince uzabralo lice,
0008 A rakija riječ otvorila,
0009 Pođoše se razgovarat’ Turci
0010 O dobrijem konjma i junacim’ .
0011 No što reče Đerđelez Alija:
0012 ”Fala Bogu, Sarajlije Turci!
0013 ”Vidite li kralja Matijaša
0014 ”U Budimu gradu kaurskome,
0015 ”Đe nam kaplju Sarajlije Turci
0016 ”Na bedemu na kaurskom gradu.
0017 ”Kralj Matijaš dobavio slugu
0018 ”Od bijela Smedereva grada,
0019 ”Svog sestrića Despotović-Vuka,
0020 ”Baš takoga u kaura nema.
0021 ”Evo ima tri godine dana,
0022 ”Pos’ječe nam trista Sarajlija,
0023 ”Sve ponese na Budima grada,
0024 ”Te se suše na vlaškome gradu.
0025 ”Sve ja odam, dorata provodam,
0026 ”Ne bi li se udesio s njime
0027 ”Da osvetim braću Sarajlije.
0028 ”A tako mi dina i amana,
0029 ”I našega posta ramazana,
0030 ”Pisaću mu sitnoga mejdana,
0031 ”Nek mi dođe kralju Matijašu,
0032 ”I dovede Anđeliju šćercu,
0033 ”Ja ću moju na falu Ajkunu,
0034 ”Ko dobije, neka su mu dvije,
0035 ”Al’ mi pošlje Zmaj-ognjenog Vuka. ”
0036 A vele mu Sarajlije Turci:
0037 ”Đerđelezu, dragi gospodaru,
0038 ”Vla boljega u svijetu nema,
0039 ”On je gore caru dodijao
0040 ”No ostalo sve sedam kraljeva.
0041 ”Nema Vuku no dvadest godina,
0042 ”Dobi caru hiljadu megdana,
0043 ”No se prođi Matijaša kralja
0044 ”I njegova Zmaj-ognjena Vuka. ”
0045 Za to Alil ni habera nema,
0046 Nego knjigu sitnu nakitio,
0047 Opravi je u Budima grada
0048 A na ruke Matijašu kralju:
0049 ”A ču li me, silan kaurine,
0050 ”Dobro gledaj što ti knjiga kaže,
0051 ”Ti izađi mene na biljegu
0052 ”Na široko na polje Zečevo,
0053 ”Da junački život dijelimo,
0054 ”Crnr vrane mesom napitamo,
0055 ”A dolinu krvi natopimo,
0056 ”Naše sablje krvi namažemo,
0057 ”U neđelju da se sastanemo.
0058 ”I dovedi Anđeliju šćercu,
0059 ”Za boljega nju udati nećeš,
0060 ”Ja ću moju na valu Ajkunu,
0061 ”Ko dobije naka su mu dvije;
0062 ”I pošlji mi Zmaj-ognjena Vuka,
0063 ”Koji moje Sarajlije tuče,
0064 ”Koji tuče, a tebi ih vuče,
0065 ”Te im kaplju u Budima glave.
0066 Knjiga pođe, u Budima dođe
0067 A na ruke Matijašu kralju,
0068 A kad viđe što Đerđelez piše,
0069 Grozne suze od obraza pušti,
0070 Star bijaše, ići ne smijaše,
0071 Jadnu Vuka kazat’ ne smijaše.
0072 A to gleda Zmaj od ognja Vuče
0073 Sa tavana iz bijele kule,
0074 Pa besjedi kralju Matijašu:
0075 ”Što je đede, kralju Matijašu,
0076 ”A što plačeš, ne veselio se!
0077 ”Ko li tebe sitnu knjigu piše,
0078 ”Te je tebe tako žalostiva,
0079 ”Od žive ti munje izgorjela.
0080 ”A ta ti je knjiga od mejdana,
0081 ”A ne boj se, poginuti nećeš,
0082 ”A ti imaš megdandžiju za se. ”
0083 Pa otole skočio na noge,
0084 Dok dopade starom Matijašu,
0085 Pa mu uze knjigu šarovitu,
0086 Pa je tanku knjigu pročitao.
0087 A kad viđe šta Đerđelez piše,
0088 Pa sam Vuko sobom besidio:
0089 ”Ala, ala, milom Bogu fala!
0090 ”Nu silnoga Đerđelez-Alije,
0091 ”Na koga se potežila kurva,
0092 ”Na nejaka Zmaj-ognjenog Vuka.
0093 ”A što Bog da i sreća junačka,
0094 ”Al’ dobiti ali izgubiti. ”
0095 Pa otide u podrum đoginu,
0096 Izvede ga iz nova podruma
0097 Orakćena i okrilaćena,
0098 A priteže od boja oružje,
0099 I dovati za ruku đevojku.
0100 A veli mu kralju Matijašu:
0101 ”A moj sinko, Despotović-Vuče,
0102 ”Nemoj ići njemu na biljegu,
0103 ”Ni mi vodi lijepu đevojku.
0104 ”Kunem ti se Bogom velikijem,
0105 ”Izgubićeš na megdanu glavu.
0106 ”Danas nema boljega junaka
0107 ”Od Turčina Đerđelez-Alila,
0108 ”No ću njemu knjigu napraviti,
0109 ”I uza nju hiljadu cekina,
0110 ”On će nama život pokloniti. ”
0111 A veli mu Zmaj-ognjeni Vuče:
0112 ”Moli Boga za đavola tvoga,
0113 ”Er me stara proklinjala majka,
0114 ”Da te pazim kako baba svoga,
0115 ”Jutros bih ti posjekao glavu. ”
0116 Onda silna pojao đogina,
0117 Za se baci Anđeliju mladu,
0118 Pa oćera sentom i svijetom,
0119 Dokle momak na Zvečevo dođe,
0120 Na biljegu Đerđelez Alilu,
0121 Kad Turčina nema na megdanu.
0122 Tu ga čeka Zmaj-ognjeni Vuče,
0123 Dok na goru počinulo sunce.
0124 A kad viđe da mu doći neće,
0125 Pa otolen đipi na đogina,
0126 Za se baci Anđeliju mladu,
0127 Pa oćera šeru Sarajevu.
0128 Dokle Vuče Sarajevu dođe
0129 Baš pod kulu Đerđelez-Alije,
0130 Tu svojega oturi đogina,
0131 A razape bijela čadora,
0132 Podanj sjede ladno piti vino,
0133 Služi mu ga kitna Anđelija.
0134 On ga pije, i đoginu dava,
0135 Dok svanulo i sunce granulo.
0136 No se diže Đerđelez Alija,
0137 Pa pogleda iz zlatne kamare,
0138 Dok opazi bijela čadora,
0139 I pod njime Vuka i đevojku,
0140 Dok ga viđe, dotlem ga poznade.
0141 Đipi Turčin na noge lagane,
0142 A priteže od boja oružje,
0143 A isturi krilata dorata
0144 Orakćena i opusaćena,
0145 Pa se sila baci na bijesa,
0146 I povede Ajkunu đevojku.
0147 Dokle Vuku pod čadore dođe,
0148 Pa mu Turčin dobro jutro dava,
0149 A Vuk mu je zdravljem privatio.
0150 Tada viknu silna poturica:
0151 ”Kopiljane, Despotović-Vuče,
0152 ”No na noge da se oblazimo. ”
0153 Pa poteže sablju okovanu,
0154 Te razbuči Vukova čadora,
0155 Padoše mu na zemlju jedeci.
0156 Tada Vuče svoj topuz povuče,
0157 A izvede Anđeliju mladu,
0158 Pod ruke se s Ajkom uvatila,
0159 A on đipa na đogina svoga,
0160 I poteže sablju okovanu,
0161 Pognaše se po dugu megdanu.
0162 Dok su dvije salomili đorde,
0163 Jedan drugom ranu ne zadali,
0164 Pa okrnjke u travu turili,
0165 A čelikli koplje dovatili,
0166 Pa dva put se s njima preturili,
0167 Jedan drugom ranu ne zadali.
0168 Dovatiše dva topuza teška,
0169 Prvom baci Đerđelez Alija,
0170 Te preturi Zmaj-ognjena Vuka;
0171 Drugom gađa Vuče na Aliju,
0172 I bješe ga momak pogodio
0173 Nastice među pečenice,
0174 Četiri mu rebra salomio
0175 A živo mu srce izvadio,
0176 Evo ti ga niz konja doljena.
0177 Turčin pade, a Vuk mu dopade,
0178 Te junačku glavu posiječe,
0179 A primi mu konja i oružje.
0180 Anđi dade Alina dorina,
0181 A Ajkunu za se za đogina,
0182 Pa naćera preko Sarajeva.
0183 Kad pod gradom stotinu Turaka,
0184 Te seire Vuka i Aliju,
0185 Kad će s Vuka donijeti glavu.
0186 Tu mi Vuče đogata pomami,
0187 A poteže đordu okovanu,
0188 Tu trideset posiječe glava,
0189 A okiti sebe i đogina,
0190 A otole put Budima pođe.
0191 A kad dođe bijelu Budimu,
0192 Muštuluci kralju dolazili,
0193 Đe je Vuče megdan zadobio,
0194 Nosi glavu Đerđelez-Alije,
0195 Još trideset glava od Turaka,
0196 I Ajkunu i mladu Anđušu.
0197 Tu Matijaš šemluk učinio,
0198 On pedeset uždi lubarada.
0199 A kad dođe Zmaj-ognjeni Vuče,
0200 I donese od Turaka glave,
0201 Te ih pobi na Budima grada,
0202 A s Alije na kraljevu kulu,
0203 A dorina Đerđelez-Alije
0204 Darova ga kralju Matijašu,
0205 A Vuk uze za ruku Ajkunu,
0206 Uvede je u šikli odaju,
0207 Pak je ljubi dok mu duši drago.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.