Ljubilo se momče i đevojka
Pod granama i perjem od borja,
Gledala ih tica lastavica
Sa vrh grane borja zelenoga.
Poviđela boru zelenome, 5
Bor zeleni onoj zemlji crnoj,
Crna zemlja travi đeteljini,
Đeteljina ovcam' bijelijem,
B'jele ovce svojim čobanicam,
Čobanice konjma i volovma, 10
Vrani konji Turskoj đeci maloj,
Turska đeca đevojčinoj majci,
Stara majka svojoj ćeri dragoj,
Stade kleti lijepa đevojka:
„Lastavice, or'o te izio! 15
„Zelen bore, oganj t' izgorio!
„Crna zemljo, voda t' odnijela!
„Đeteljino, suša t' umorila!
„B'jele ovce, zaklali vas vuci!
„Čobanicu obljubili Turci! 20
„Vrani konji da bi pocrkali!
„Tursku đecu kuga umorila,
„Moju majku š njim' ne ostavila,
„Mene s mojim dragim sastavila!“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 134-135.
