Đevojka je žuti neven brala,
U nevenu ljuta zmija spava,
Đevojka joj crne oči vadi,
Pa i' nosi zanadžiji Jovi:
"Zanadžijo, tako ti zanata,
Na der tebi oči od zmijice,
Pa mi sakuj devet prstenova,
I desetu burmicu od zlata,
Što li tebi i ostane zlata,
Okreni ga sebi oko vrata."
Al' govori zanadžija Jovo:
"Boga tebi, lijepa đevojko,
Na der tebi jedno povjesamce,
Pa mi otkaj gaće i košulju,
Što li tebi i ostane platna,
Okreni ga sebi u darove."
