Prođoh dvora perivoja,
Prođoh dvora i drugoga,
Na trećeg' me konj nanese,
Đe đevojka kuću mete:
Metlica joj od bosjoka, 5
Ruke su joj od bisera,
Kose su joj suvo zlato,
Lice joj je sunce žarko:
„Bog na pomoć, đevojčice!
„Što ti meteš perjem dvore? 10
„I u dvoru vodu nosiš?
„Imaš devet nevjestica
„Kao devet paunica,
„Imaš devet mile braće
„Kao devet paunova; 15
„Uzmi mene đevojčice!
„U mene, su perjen' dvori,
„Slugećeti vodu nosit,
„Za've će ti kuću mesti.“
Al' mu veli đevojčica: 20
„Od otole star na konju!
„Volim moju braću služit',
„Mojih devet nevjestica,
„No za tobom starca poći.
„Daj mi tvoga vrana konja, 25
„Da mu dadem sitne zobi,
„I napojim ladne vode.“
Tu se starac prevario,
Pa joj dade vrana konja,
Ne dava mu sitne zobi, 30
Nit' ga poji ladnom vodom,
No g' ufati za dizgene,
Pa se vrže na konjica,
Te pobježe k miloj braći.
Za njom starac pristajaše: 35
„Daj, đevojko, konja moga!
„Daću tebe zlatni đerdan,
„I daću ti svilen kavad.“
S konja cura govorila:
„Braća su mi kujundžije 40
„A sestrice veziljice,
„Ne dam tebe vrana konja.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 233-234.
