Bolovalo momče neženjeno
U livadi na zelenoj travi.
Niko ne zna da momče boluje
Već đevojka za kojom boluje.
Odsvakle mu ponude nosila:
S mora smokve, a iz Bosne alve,
Žute tunje na medu kuvane;
I narandže za rose trgane,
Al' govori momče neženjeno:
Oj Boga ti lijepa đevojko!
Pomoć' meni to ništa ne može:
Nego samo tvoja medna usta!
Ako si mi rada što pomoći,
Moju bolu sasvim utišati,
Sjedi malo na zelenu travu,
Da ti metnem na krioce glavu,
I ručicu u tvoja njedarca:
— Vjeruj dušo, lakše će mi biti.
Al' govori lijepa đevojka:
Nut' momčeta, nuto aramzade!
Ne boluje; nego ašikuje.
— Skupi skute, pa ode niz pute. —
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 85.
