Đevojka i Smiljanić Ilija

Izvor: Викизворник

* * *


Đevojka i Smiljanić Ilija

Đevojka je đevojku rodila,
Boga moli da i drugu rodi,
Što molila Boga domolila,
Porodila prelju i vezilju.
Prelje prede rumena Ružica, 5
Vezak veze lijepa Anica,
Njoj dolazi Smiljanić Ilija:
„Vezi Ane, ljepo ime moje”.
Al’ govori Anuška đevojka:
„Oj, Ilija oči obadvije, 10
Znaš Ilija da sam isprošena,
Za deliju Banović Ivana,
Doveče će svatovi mi doći,
Sedam stotin’ kićenih svatova,
Sedamdeset od boja junaka, 15
A pred njima Banović Ivane”!
Ljuto cvili Smiljanić Ilija:
„Ajme meni, udna srećo moja
Da se vatim bora zelenoga,
Zelen bi se bore osušio, 20
Da se vatim visokog jablana,
Jablanu bi uvenule grane
Da se vatim lijepe đevojke,
Dok se vatim nama’ se udade”!
Tješi momka mlađana đevojka: 25
„Muč’ ne plači Smiljanić Ilija,
Neg’ uzimlji šaru po nišanu,
Pa otidi u Neven planinu,
Pak zasjedi za studenu stjenu,
Kad najaše Banović Ivane, 30
Pogubi ga Smiljanić Ilija,
Vjera moja, pa ću biti tvoja”!
To Ilija jedva dočekaše,
Pa uzimlje šaru po nišanu,
Pa otide u Neven planinu, 35
Baš zasjede za studenu stjenu.
Pusta jeka preko gore crne,
Sve sa gore polijeće lišće.
A od jele otkidaju grane,
Baš od uke konja i junaka, 40
Od veselja kićenih svatova,
Pred njima je Banović Ivane,
Ugleda ga Smiljanić Ilija,
Pa s’ Ilija po koljenu kuca:
„Ajme meni, udna srećo moja, 45
Kakva hoću pogubit’ junaka
Da bi s’ česa ne bi ni žalio,
Neg’ s’ đevojke, da je Bog ubije
Da bi njega mlada propustio,
Rugaće se kotarski srdari, 50
I ostali naši kapitani:
„Nu Ilije, jedne strašivice,
Ne smjede ga okom ni viditi,
A kamol’ mu na megdan izaći”!
On pogleda puški niz nišane, 55
Zemlji pade, pušci oganj dade,
A Ivane na zemljicu pade,
Obe mu je oči povadio.
Pa donosi Anici đevojki:
„Na Anice, draga dušo moja, 60
Poslo ti je Banović Ivane,
Poslo ti dvje jabuke zelene”!
Kad Anica oči sagledala,
Vako njemu Ana govorila:
„Jer Ilija rodila te kurva, 65
Jer pogubi Banović Ivana,
Vjera moja neću biti tvoja”!
To Iliji ljuto žao bilo,
Pa je uze za desnicu ruku,
Pa je vodi na raskršće pute, 70
Pa je sječe na četiri strane,
Objesi je o četiri grane,
Kogod ide neka pametuje,
Kako prođe lukava đevojka.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Napomene

Reference

Izvor

Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 155-156.