Slaba plav od moga života, Bože moj,
sred mora strašnoga, u noći primrkloj,
brodi se sred zime sinjome pučinom
najgore u brime s oblačnom godinom,
u sili vjetara, s gorami od vala,
bez brzijeh jedara i dobrijeh vesala;
put neba je uzmeće val morski i more
zdržat je er neće, aliti ne more;
drugi je val obori k pakljenom ponoru
i grob joj otvori more istom u moru.
Kô da se sahrani, kô da ne pogine
ako ju ne brani s nebeske visine?
Ti vjetre ukroti, tihoću učini
po tvojoj dobroti, Bože moj jedini!
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
