Pokli srećno me veselje
obrnu se sad u žalos,
pokoj dragi u dreselje,
što će tužna već ma mlados?
Ah, ljeposti mojih oči, 5
vi ste mi ovo sve zadali,
k kamenoj ste pošli ploči,
ter ste š njome nica pali.
Vaj se meni otvorio,
er je moju sad ljepotu 10
vihar smrtni, jaoh, zanio,
razum, mlados i dobrotu.
Vrlo ti me sad ucvili,
smrt huda i nemila,
ter ovakoj dragoj vili 15
sree jesi izranila!
Ti si uzrok me poraze,
pogibio mê mladosti,
prij' vremena er mi vaze
razgovore drage dosti. 20
Obrnu se sva mâ slava,
i poginu me veselje,
drage oči, draga slava,
poginuše drage želje.
Radi tebe srce moje, 25
smrti huda i nemila,
ima vijeku nepokoje
ova lijepa draga vila.
Evo crne mrkle sjeni,
nepokoja i uzdaha 30
er poginu dragi meni,
ah, prokleta smrti plaha!
Ljepos mi se obratila
sad u ove mrkle tmine,
što mi učini mrkla sila: 35
kada žalos da mi umine?
Jaoh smrti bez milosti,
grozno ti me s' ucvilila,
s razgovorom dragijem dosti
nepokojno razdijelila. 40
U najljepši cvijet mladosti
ti ga meni srčno uze:
ah, ne mogu od žalosti
ustaviti moje suze.
Plač vrh plača tužnoj meni, 45
tuga tugu, jaoh, pokriva:
jeli ijednoj gore ženi,
ka u tminah sad pribiva?
Najprije mi braca uze,
još me s drazijem, joh, razdijeli, 50
obrnu oči me u suze
рак dotuži ovoj vili.
Poginuše ma veselja
a prispješe plačni trudi,
obrnu se u plač želja, 55
svak me žali oda svudi.
Plač'te sa mnom, gorske vile,
ne hodite k ravnu polju,
plac'te sa mnom, tmaste spile,
moju tugu i nevolju. 60
I sva cvijetja, sve zeleni,
izgubiste lijepe ruke,
najgore je tužnoj meni
trpjet ove sada muke.
Plač'te sa mnom, gusti luzi, 65
i vi, guste sve dubrave,
požalite mene u tuzi,
ki me plači gorki dave.
Moja usta, ne pristajte
plakat, tužit sve dni svoje,70
na dvor plačne glase dajte,
pokli izgubih što bi moje.
Plač'te, oči moje drage,
pukni, srce, od žalosti,
da u meni već nije snage, 75
prospite se, moje kosti.
Kamo glasak od slavica,
kamo drago moje ime,
ali glasci malijeh ptica,
ke pjevahu pored š njime? 80
kamo draga tvoja družba,
kamo drago njih pjevanje?
gorka ti je ova tužba,
koja čini sad — — —
О mladosti izabrana,85
u što si se obratila,
da je crvom tva put hrana,
puti lijepa, puti mila?
Kô mi tebe sad pogubi,
lijepi cvijete od mladosti,90
i poda te, da ti ljubi
crna zemja tvoje kosti?
Prij' vremena tebe vaze,
uživanja i radosti
obrnu ih u poraze 95
a da meni boles dosti.
I gdje cijenjah počivati
u radosti i ljubavi,
ona meni, jaoh, obrati,
da me gorki plač sad davi. 100
Ka nesreća dođe na te,
vrlo ti me tva smrt smuti,
о nevoljni moj abate,
moje drage mile puti,
ter se tako sad obrati 105
crnoj zemlji, vajmeh, nica,
ter ostavi vil da pati,
ova tvoja ljubovnica?
Koga sada da obljubim?
neg' ću molit smrt nemilu, 110
brzo brzo da pogubi
ovu tužnu gorsku vilu.
Vajmeh, vajmeh, gdje si, smrti?
izid' vihar iz oblaka,
ter na mene prešom srti, 115
silo huda i opaka.
Pan'te, tamni vi oblaci,
priklopite tužnu mene,
da žalosnoj mojoj majci
cvijetak lijepi već uvene. 120
Vjetri hudi, hod'te prije,
suproć meni čin'te volu,
sve iz gora ljute zmije
ovu tužnu da zakolju,
ino hudo sve zvijerenje, 125
ter popi'te svu krv moju
od nesrećne tužne mene,
da ne živem (sic) u nepokoju.
Strašna smrti i srdita,
priklop' mene, da ne plaču, 130
po polju se već ne skita',
ljubovnici kud iskaču.
Ab, prokleta zla nesrećo,
ostaje li t' već zlo koje,
ko — — — — — — — — — — — 135
da u srce staviš moje?
Ti si uzela moj razgovor;
nejmam stvari draže ine
tvojijeh oči — — — — — — — —
kad — — — — — — — — — — — — — 140
Razgovoru mojih usti,
prešno ti mi, jaoh, poginu!
svak mе žali i ne pusti,
ljubav moja er priminu.
