Šetala se vladičina Janje,
sitnim žalom pokraj mora sinja,
s njom upored Ivo kapetane,
govori joj Ivo kapetane:
"Dušo moja, vladičina Janje, 5
što te pitam kaži meni pravo,
za koga si odgojila lice,
al za bana, al za đenerala,
al za mene Iva kapetana?"
Govori mu vladičina Janje, 10
"Bora tebi, Ivo kapetane,
što me pitaš pravo ću ti kazat,
nisam moje odgojila lice,
ni za bana ni za đenerala,
ni za tebe Ivu kapetana, 15
neg za mlada Pašu od Novoga."
Govori joj Ivo kapetane:
"Dušo moja vladičina Janje,
al ti se je u sanku sasnio,
al ti ga je kogod povidio?". 20
Govori mu vladičina Janje:
"Nit mi se je u sanku sasnio,
nit mi ga je nitko povidio,
nego san ga očima vidila.
Mimo dvor mi turska vojska prođe, 25
a on junak meju njima bio.
Netom san ga očima vidila,
odma san se mamom pomamila,
ja san htila niz prozor skočiti,
al mi nije moja tete dala, 30
tete moja, ljuba Filipova,
brzo mi se u crno zavila!"
Kazivač: Mare Šimunković rođena Marinković iz Zamošća.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXI No. 1, 1993., str. 19-20.
