Čovječe, vrijednu čas bolje ti 'e imiti,
neg bogat zlatan pas svijem blagom na sviti;
er časna čovjeka svak scijeni i ljubi,
sramotan do vijeka sva dobra izgubi.
Sramotnu imanje, jakos, ni plemstva zrak 5
ne valja, ni znanje, toga se bljude svak.
Tim časne časti glas, nastoj, da t' svud teče,
ako hoć' po vijek vas bit' častjen, čovječe.
Pjesme Miha Bunića Babulinova Maroja i Oracia Mažibradića Marina Burešića, Stari pisci hrvatski, knjiga XI, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1880, str.187.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Horacije Mažibradić, umro 1641, pre 383 godine.
