Jovo prosi u matere Stanku,
Jovo prosi, a ne da je majka.
Jovo broji dane i godine,
Ne će li se majka razmisliti,
Ne će li mu Stanku pokloniti. 5
Ali majka ne šće ni slušati,
Nit' je dade, nit’ se razmislila.
Dođe Jovo u Stankine dvore,
Zapustio bradu do pojasa,
Pa je Jovo Stanki govorio: 10
»Idi, Stanka, prati kaluđera
Radi Boga i radi sevapa!«
To je Stanka za Boga primila,
Prati Jova, mjesto kaluđera.
Dođe Jovo do svojega dvora 15
I prevari materinu Stanku.
Bradu brije, pa se na nju smije,
Kako li je prevario majku
I sam sebi izmamio Stanku.
Reference
Izvor
Sarajke, srpske narodne ženske pjesme, knj. 1; iz zbirke Milana Bugarinovića, [Sarajevo], Srbi tipografi grada Sarajeva, 1904., str. 45-46.
