Љепахна ти ве ми си

Извор: Викизворник
Ljepahna ti ve mi si
Писац: Иван Бунић Вучић


Ljepahna ti ve mi si



Ljepahna ti ve mi si,
   diklice moja mila,
   srdačce moje ti si
   ljepostim tvom zanila;
   a ne znaš da je tvoje
   ranjeno srce moje.

Ures ga tvoj izrani
   i riječca razbluđena,
   i pogled drag sunčani,
   i ustca primedena,
   ka u ljuvenom vaju
   ružicu dobivaju.

Nu da su vik blažene
   priljute rane moje
   ako će izliječene
   s tebe bit, mâ gospoje,
   ako ures tvoj pomili
   vernoga da ne cvili.

Ah, čini da uživa
   vesele oči i mile,
   ah, čini da celiva
   usti ke srca dile,
   da grli vrat pribili
   ki mu mladu omili.

Neka se, jaoh, pobludi
   mlađahan u tvom krilu
   ter bude u razbludi
   ružicu ubrat bilu
   i cvijetje drago i milo
   koje ga jes zanilo.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.