Pravi mi, sunačce, gospoje od vila,
me želno srdačce kamo si jur dila?
jer ga nî pri meni, odkoli pozrih ja
tvoj obraz rumeni u kom sva slava sja.
Ako ga s' ubila tom tvojom kriposti, 5
koju s' čâs dobila tvojojzi liposti?
ubivši jednu stvar bez nijedne uzroči
koja ti nikadar nî bila s priroči.
To li ga sahrani tva lipos, sunačce,
jednom prit ne brani me vidit srdačce, 5
da ga se nagledam kon tvoje radosti
i da ga još predam tvojojzi mladosti.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
