U JESEN
Ružica bela u gradini tužnoj
U jesen poznu samohrano cveta
K’o bleda zraka povrh groba nema,
K’o svetli sanak preminula leta.
Čekala valjda da slavuj zapoje —
Al mesto pesme vetarac zastudi,
Nastaše magle i bure jesenje
A vihor jedan raščupa joj grudi...
Tako se moje srce tebe seti
I živne spomen na vremena stara
Al još ga tada žešća tuga svlada
Kad vidi javu na se razočara...
Lenskій