Rasla trava zelena livada,
Ni košena ni konjma gažena,
Po njoj Ivo vrane konje pase,
Vrane konje a ne podkovane.
Njemu seja ručak donijela, 5
Šjede Ivo ručak ručkovati,
A sestrica lice umivati;
Tad bješedi Ivo gospodare:
„Moja sejo, l’jepa lica tvoga,
Šteta jeste da ga drugi ljubi, 10
Kad ga i ja mogu obljubiti“.
— Muči brate zagrmilo na te!“
Bilo vedro pa se naoblači,
Iz oblaka tri groma pucaju,
Jedan tuče Ivu gospodara, 15
Drugi tuče konje po livadi
Treći pali zelenu livadu.
