Prosvjeti
Boginjo sveta, koja na nebesi
Dubokih noći rajska sunca dade.
Na krilima svojim digni i ponesi
Dušu i srce i umove mlade.
Nek dugu tamu tvoje zublje lome,
Nek zvona jeknu novog vaskrsenja,
Narodu jednom u rađanju svome,
Da snage dadeš i života njena!
Vijekovi novi, novo doba kreće,
I svi u žurbi za tobom se grabe;
Bez tebe genij – bez mirisa cvijeće;
Velikim rađaš nemoćne i slabe!
Bez sjaja tvoga i topline tvoje
I samo srce anđela je mračno;
Pred njime samo mutne magle stoje –
Duša bez snage i nebo mu plačno.
– Boginjo draga, ti genije svijeta –
Na čiji oltar od iskoni davne
Svijetli i sjajni pobornici griješe –
Vijekove s tobom rađajući slavne.
Ljubavlju svojom i sa snažnom rukom,
Povrati život – jedan narod cio
Izgubljen kô lađa bez krma i jedra
U groznom moru – sposoban i čio
Da opet stvara!...
... Ti što vječno rađaš:
Sokrate, Huse, Marate i Hrista,
U nama tvoja životvorna buknja
Nek uvijek gori, treperi i blista!...
Leysin, Švajcarska
