Zec tjeran od hrta, po poljih jur biže,
često se obrta jeda ga hrt stiže.
Ja se tač ozirem, prid vilom kad budu,
a željom umirem, kom je se izbudu;
zašto me nje lice ljuveno ucvili, 5
jakino grlice kad sokol razdili.
Mlados se i vrime u željah istraja
slideći nje ime i ljepos od raja;
u dvorbi mnogo lit toj vili jer stoju,
ter hoće odolit da ništa dostoju. 10
Ni drugo u meni želin'je ni sam rad
ner da bi ljuveni na sviti sudac sad,
da prida nj za mal čas željno se potužu
jer svital nje obraz zamani sve služu.
Ovo se li tužu, slišaj me okol vas,
jer zgublja mi jur dušu a sebi slavan glas. 15
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.