Voza godine 1825.

Извор: Викизворник


Voza godine 1825.

Na ijadu i osan stotina
Dvaest i pet suvišje godina
Stopru biše isteklo proliće
I procvalo po dolinan cviće;
Knjige pišu od Splita gospoda, 5
Arvaskoga slavnoga naroda,
Jednu šaju do Makarske grada,
A Trogiru drugu od zapada,
Treća trče k Faru od istoka,
A četvrta do braškog otoka. 10
Š njiman zovu sve bližnje krajine,
Omišane jošće kođ Cetine
Da moroare dignu izabrane
Na primorske brodove lagane;
Nek od dvajest nogu nisu manje, 15
Po šest vesal neka meću na nje,
Pak do Splita neka se potrude
Kad svetoga Duje dernek bude;
Da će staru igru probuditi,
Priko luke da će se voziti, 20
Koji prvi kraju bude prići
Da će lipo darovan otići.
Kad krajine knjige razumiše:
Farani se mnogi pripraviše,
Nik' izbiru po kraju brodove, 25
Nik' izbiru, tere gradu nove,
Jedni palce brza vesla tanje,
Niki štrope tvrdu za uzdanje;
Jedni maštu, drugi podmazuju,
Niki tuku, niki prilvrdjuju; 30
Spravjaju se, svakako se muču,
A niki se naše vozit uću.
U Makarskoj samo se ne spravja,
Niti gradu, niti se napravja,
Nit se kuša, nit se izabiru, 35
Svak počiva i stoji u miru.
Pa kada se u sven pripaviše
Bilon Splitu udji zajidriše.
Sedmi danak maja blizu biše
Makarani ništa ne spraviše. 40
Ka' to vidi Čelebić Ivane
Zove družbu svoju makarane:
„Ote k meni da se napijemo,
„Pak potvrdit diku otiđemo."
Kad su njega družba razumila 45
Krv u njiman biše uzavrila;
Prvi skače Čelebić Ivane
Da upravja mlade makarane.
Za njin skoči Glavičić Šimune,
Za Šimunon Bucela Antune. 50
U brod skače i Glavičić Ive,
A Bašković Mate s ruke live,
I Beretić Bartule za njiman,
Mijo Čepo i on pak za sviman.
Tu se brže nose palci, štropi, 55
Tere vuku vesla i konopi,
Od naglosti i velike priše
Ne znadiše što oni činiše;
Kad ji vidi Razmilović Fabijan,
Velik čovik, visok ka i jablan, 60
Pak on reče : „Amo vozit š' njima.
„Biće, braćo, nami dika svima!
„Slavu našu da mi potvrdimo,
„I junaštvo njiovo vidimo;
„Draga braćo, mi smo od Varoša, 65
„Sveti Duje na dobro nan doša!
„Pa kad vide splitskoga arvata
„Nek se odma sakriju za vrata.
„Jer ne znadu kakvi su splićani
„Za voziti na glasu mornari, 70
„Dojdoše nan, eto, makarani
„I rekoše: Što čine splićani?"
Pamet biše u njin uzavrila
Kad je njega družba razumila.
Tu se brže nose palci, širopi, 75
Ter se vuku vesla i konopi;
Tu se drugo ništa ne izbira
Ven sve samo što in se namira.
Da kako ji braoani zgledaše
Straj u srcu odma pokazaše, 80
Kad vidiše ona vesla čudna
Sama misal bijaše in trudna
Jeda bi ji spalca podizali,
Kamo li bi s njiman upravjali.
Padoše jin uši do ramena 85
I estaše ko stina studena:
„Ča, po Boga! ovo jesu lavi!"
Svi rekoše, a i judi pravi!
„Mi ajdemo š njiman zaveslati
„Ako ćemo iza nji ostati! 90
„SpIićani su za vozit delije
„Na moru su dika Dalmacije.
„A na suvu jaki galijoti —
„Dobro znadu, kako pravi proti;
„Ko će moći š njiman se voziti, 95
„Draga braćo diku im odniti?
„Prije bi se oni izbrojili
„Nego li se vozit nas sirašili!"
Na konalu sviman sinjal biše
Baš okle se vozit imadiše. 100
Od Splita se bila odiliše
Ka sri' mora di jin sinjal biše,
Barkaca se š njiman uputila,
A kada je na sri' mora bila:
Svi se brodi u red postaviše 105
I lipo se oni napraviše.
U Fabjana stršno veslo biše:
Treset oka, ni manje ni više!
Viruj, pobre, tako pero piše,
Ne ćudi se, jere tako biše, 110
Iz barkace njiman zapovida
Da se vozi, koji more prija.
Splićani se skladno zavezoše,
Svi ostali skupa otidoše.
Splićaniman biše srića dobra, 115
Varošanin dika biše mnoga:
Kako sokol sam leti i stoji
Jer se svaka tica njega boji,
Rekao bi da su cipli laki,
A drugi su nazad ka i raki; 120
Kano jato cipala niz more
Sad plivaju, sad doli zanore.
Grme vesla na okolo broda,
Nazad, naprid, svuda pini voda,
Brod se trese, mora stoji uka, 125
Stoji ćudo sakupjena puka —
Kako se je družba otisnula
Da je ne bi munja obsiuula.
Varošani prvi odvezoše
I prilipe dare odnespše. 130
Ostadoše svi pozvani tužni,
Pogrdjeni, sramotni i ružni.
I gore su tu žalosti bile —
Jer su mnogi tad dobili kile.
Dar se dade mornariu splićanin, 135
A pogrda ostalin pozvanin,
Od kolina do kolina sada
Nek se piva od grada do grada!

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Marjanska vila, ili Sbirka narodnih pjesama, skupljenih u Spljetu po Dujmu Srećku Karamanu, U Spljetu, Brzotiskom Ante Zannoni-a, 1885., str. 158-163.