Vjernost ljube Kraljevića Marka

Извор: Викизворник


Vjernost ljube Kraljevića Marka

Hvalio se Kraljeviću Marko
da u njega Jele, ljubi virna,
da mu ljubi lipa i visoka,
da je više mudra i pametna,
da je nitko privario nije, 5
niti će je igda privariti.
To začulo tursko momče mlado,
tursko momče iz careve vojske.
„Hvalisav[i] Kraljeviću Marko,
hajdemo se okladiti, pobre, 10
ma o ništa već o glave naše,
da ću tvoje privariti ljube.
Daj mi, Marko, konje ispod sebe
i daj meni sve odilo svoje
i daj meni kalpak perje svitlo 15
i brijatu od megdana ćordu,
ja ću poći bilu dvoru tvomu,
piivarit ću Jelu, ljubu tvoju!"
A ino se Marku ne mogaše,
štogod pita, to mu Marko daje: 20
dade njemu konja ispod sebe
i dade mu sve odilo svoje
i dade mu kalpak perje svitlo
i brijatku ćordu od megdana.
Ode Ture Kraljevića dvoru. 25
Kad je bio dvoru na poglede,
gledala ga ljuba Kraljevića
sa penđera od kule bijele,
po imenu slugu dozivala:
„Imbrajine, virna slugo moja, 30
eto iđe Marko gospodare!
Konjic je bo, ne znam je li Marko,
ti išetaj pred bijele dvore,
ti pod Markom daj prihvati konja,
konja primaj, za zdravlje ga pitaj. 35
Ne vezuj ga gdi ga Marko veže
već ga veži gdi ga gosti vežu,
ćordu višaj gdi gosti višaju.
Ako bude gospodare Marko
reć ti hoće: ’Virna slugo moja, 40
nisi nigda tude veza konja,
nemoj ni sad, virna slugo moja!’"
Kad to čuo sluga Imbrajine
on pošeta prid bijele dvore
pa pod Markom prihvaćao konja. 45
Konja prima, za zdravlje ga pita:
„Jes l zdravo, gospodare Marko,
jesi l zdravo, jesi li umoran?"
„„Zdravo sam ti, virna slugo moja!""
Pa razjaši dobra konja svoga 50
pa ušeta u bijele dvore.
U dvoru je ljubu nalazio
pa je hvaća za bijele ruke
pa je vodi na dušeke meke.
Govori mu ljuba Kraljevića: 55
„Loš polakše, gospodare Marko,
dosad si mi s vojske dolazio,
u podne me nigda ljubi nisi,
nećeš ni sad, vira ti je moja,
već počekaj dok s uhvati nojca!" 60
Kad vidila ljuba Kraljevića,
u nje biše mlada robinjica,
robinjicu bogom zaklinjala,
ne bi 1 s Markom noćcu prinoćila.
Da ć’ joj dati dvi manine zlatne 65
i još k tomu nebrojena blaga.
Robinjica ino ne mogaše,
s mladim Markom noćcu prinoćila,
s mirom spaše noći do ponoći,
a kada l je od ponoći bilo, 70
probudi se tursko momče mlado,
ne ljubi joj bila lišca njez’na,
neg joj riže desne pletenice,
skidiva joj dvi zlatne manine
pa pobiže iza bijela dvora. 75
Oćutila ljuba Kraljevića,
za njim mlada u potiru pođe.
Kad je doša u carevu vojsku,
viče momče iza svega glasa:
„Hvalisav[i] Marko Kraljeviću, 80
sad se hvali virnom ljubom svojom
da je nitko privario nije
niti će je igdar privariti!
Evo njez’na desna pletenica
i evo joj dvi zlatne manine!" 85
Govori mu Kraljeviću Marko:
„Bogom brate, tursko momče mlado,
hajdemo se ponapiti vina
prije nego ja izgubim glave.
Ni u moje, ni u tvoje zdravlje 90
već u zdravlje Jele ljubi moje!"
Još mi Marko u riči bijaše
u ta doba ljuba Kraljevića,
na Marka se zasmijala mlada.
Govori joj Kraljeviću Marko: 95
„Što se smiješ, virna ljubo moja,
kad sam sada izgubio glave!"
Ona njemu odgovara mlada:
„Zašto, Marko, mili gospodare?"
Tada Marko njome besidio: 100
„Gdi je tebi desna pletenica,
gdi li su ti dvi zlatne manine?"
Kad to čula ljuba Kraljevića,
pustila je kosu niz ramena:
„Evo mi jih, Marko gospodare, 105
a što li su dvi zlatne manine,
dala sam jih mojoj robinjici,
da bi š injime nojcu prinoćila
i još sam joj obećala blaga!"
Kad to vidi Kraljeviću Marko 110
on povadi ćordu od megdana
i pogubi tursko momče mlado
pa se vrati dvoru unatrage,
a s Jelinom, virnom ljubom svojom.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Olinko Delorko, Narodne pjesme otoka Hvara : prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću, Split: Čakavski sabor, 1976., str. 462-465.