Uzdah se odveće u moju njekad moć
i pravljah, da neće ljubav me dobit moć,
ter ohol vas iđah, slobodu slaveći,
u tuzi gdi viđah ljuveni dil veći.
Nu malo postoja, kako cvit na travi, 5
oholas taj moja: izgubih s ljubavi.
Vaze strijel ognjeni, rani me i sveza,
i glavu još meni nogami poplesa.
Ali sam vesel vas, duh se nioj tijem goji,
jer me da pod oblas izvrsnoj gospoji; 10
ter se je bitak moj vrjedniji pritvoril,
drži me u dragoj tonoti draga vil,
vil ka čas i slava ženskoga jes hipa,
razumna, gizdava, poštena i lipa.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXI, Djela Dominika Zlatarića, str.204-205, Zagreb, 1899
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Златарић, умро 1613, пре 411 година.