Vezak vezla lijepa djevojka,
Sitno veze popijeva tanko.
Da s' ne boji nikoga do Boga,
Ni onoga cara čestitoga,[1]
Ni njegova sina čelebije; 5
Tri bi crkve[2] mlada sagradila,
Tri otara[3] od suhoga zlata,
Troja vrata od srebra kovana.
Misli mlada, nitko je ne čuje,
Ma je čuju tri careve sluge, 10
Pa 'no jesu caru poviđele:
„Da, naš care, dragi gospodare!
Da ti čuješ u gori zelenoj,
Kako pjeva lijepa djevojka,
Sitno veze, popijeva tanko: 15
Da s' ne boji nikoga do Boga,
Ni još tebe cara čestitoga,
Ni tvojega sina čelebije;
Tri bi crkve mlada sagradila,
Tri otara od suhoga zlata, 20
Troja vrata od srebra kovana!"
Ma je care slugam' govorio:
„Počujte me, v'jerne sluge moje!
Vi ajdete u goru zelenu,
Uvatite lijepu djevojku, 25
Pa joj žute kose raspletite;
Ako budu više od aršina,
Vodite je meni na dvorove!
Ako budu manje od aršina,
Vi djevojci otkinite glavu!" 30
Al mi njojzi Bog i sreća dala:
Kose su joj dulje od aršina.
Pa je vode caru na dvorove.
Kada su je caru dovodili:
„Je l’ istina, lijepa djevojko, 35
Je l’ istina, što ti pjevaš tanko?"
— „„Jes' istina, care gospodare!"" —
Al je care slugam' govorio:
„Počujte me, v'jerne sluge moje!
Vi uzmite ključe od tamnice, 40
Stavite je u tamnice tamne,
U studenu vodu do koljena,
U zelenu travu do ramena!"
Tu mi stala devet godin' dana,
Kad je bila deseta godina, 45
Tad je care slugam' govorio:
„Počujte me, v'jerne sluge moje!
Vi uzmite ključe od tamnice,
Donesite kosti od djevojke!"
Ma su sluge od posluha bile, 50
Oni idu na tamnice tamne;
Od tamnice otvorili vrata,
Sva tamnica u svjetlosti staše,
Kako da se žarko Sunce sjaše,
Pred djevojkom trpeza od zlata. 55
Prepale se tri careve sluge,
Oni bježe caru na dvorove:
„A, naš care, dragi gospodare!
Kad tamnica u svjetlosti staše,
Pred djevojkom trpeza od zlata, 60
Kod nje su mi tri božja anđela!"
Opet care slugam' besjedio,
Da dovedu lijepe djevojke,[4]
Da će pitat lijepu djevojku:
Ko je njojzi objed donosio, 65
Ko li joj je lišce umivao,
Ko li žute kose opletao?
Pa je vode caru na dvorove;
Ona caru po istini kaže.
Da Bog posla tri anđela svoja. 70
Sve mu ona po istini kaže.
S njom je care sina oženio.
L'jep mu mlada rodak porodila:
Dvije Fate,[5] a četiri sina.
Baldo Glavić, str. 4205. Kazivala Kata Skvorce, čobanica od 57 godina, Konavoka s Pločica, a naučila od svoje matere.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 2-4.
