Janko:
O dostojna svim kraljice,
prije neg primiš srećne zgode
od hrabrene me desnice
glavu Janka vojevode,
gledaj ovega Arnauta, 2535
ki ti je sinka zarobio
i tvu krunu veće puta
hudo i teško uvrijedio.
Krajica:
Zahvaljivam, mladče slavni,
ja na dare ove tvoje, 2540
ali krvnik gdi je izdavni,
da ga vide oči moje.
Ah silniče nesmiljeni,
veoma smjenstvo tve prostrije se,
gdi je Vladimir moj ljubjeni, 2545
koga iz skuta meni odnese.
Ured, ured, verni moji,
odovle ga odvedite,
ter onako, ko dostoji,
nemilo ga umorite.2550
Rob mali govori:
Iz skuta je majke moje
mene silnik ugrabio,
i negov sam, o gospoje,
i ja mali robić bio.
Neka malo budem veći, 2555
junak ću se učiniti,
ončas ću mu glavu odsjeći
i svijeh ću vas osvetiti.
Arnaut:
Ustav srdžu srca tvoga,
o krajice, milos imaj, 2560
ako želiš ljubjenoga
sinka vidjet tvijem očima.
Istina je, robih, plijenih
većkrat tvoju kraljevinu
i žalosnu prem učinih 2565
slavnu tvoju veličinu.
Nu ne scijeni, da sam tako
kroz nemiilos hudu moju
srce imo ja opako
za uvrijedit krunu tvoju. 2570
Neg jer Višnje jesu osude,
da ja imam gospodara,
nemilosne koji i hude
take u meni želje stvara.
Paček ako ja onada, 2575
kako silnik prem nemio,
blizu ovega jesam grada
sinka tvoga zarobio.
Ne tjeh njega, ko bjeh držan,
kako ostale pogubiti, 2580
neg odveće prem milostan
dragoj ljubi moj odniti.
Ona ončas mila i blaga,
od milosti roneć suze,
Vladimira tvoga draga 2585
za othranit rado uze.
Nu uto svuda glasoviti
Ugrin Janko vojevoda
s prihrabrenom svom dobiti
slobodu mu dragu poda. 2590
Ali ne znam sreće s koje
i s čestite mile česti
gledaju ga oči moje
u ovem tvomu sada mjesti.
Evo, evo, ma kraljice, 2595
ljubjenoga sinka tvoga,
raspni prsi, gledaj lice
kraljevića hrabrenoga.
Kraljica:
Ki mi ovo nenadani
s neba dari sad padaju, 2600
o moj sinko uzdisani,
dobro t' oči me poznaju.
Sunčanica:
Koje ovo neizrečene
gledam sada ja radosti,
o čestite i blažene 2605
srećne moje čestitosti.
Vladimir:
Da ja li sam tvoj rodjeni
sin, moguća o kraljice,
i vrh svijeh obljubjeni
bratac lijepe Sunčanice? 2610
Nu za malo, majko mila,
moć ćeš glasit sreće tvoje,
pokli je danas meni sila
dovršiti danke moje.
Ali hoću prije tega 2615
Janka Ugrina osvetiti
i njegova nemiloga
sad krvnika pogubiti.
O sestrice draga moja,
sad ćeš poznat, ko nemilo 2620
izdana je lijepos tvoja
kroz himbeno hudo dilo.
Znaš, da Janko glasoviti
i Gradislav tvoj umro je,
koji ures tvoj čestiti 2625
već neg sebe ljubio je.
Ah, i možeš podnijet viku
osječenu gledat glavu
tvom dragomu slobodniku
ljubjenomu Gradislavu? 2630
Sunčanica:
Ovo li su, nesmiljeni,
zli krvniče, tvoje slave?
Gdje si, gdje si, vajmeh meni,
gdje si dragi Gradislave?
Janko:
Ne smetaj se, ma radosti, 2635
Gradislava evo odi,
koji rajskoj tvoj liposti
Janka Ugrina živa vodi.
Scjenjah i ufah, drag pokoju,
ja nekada ko Gradislav 2640
prignut moći lijepos tvoju
i ganuti na mu ljubav.
I da moje neizrečene
dostojne će službe biti,
tve rasrdže nesmiljene 2645
i omraze utažiti.
Ali vidim, da je zaludu
jer odveće ja pod nebi
kroz nesreću moju hudu
jesam mrzeć, ah jaoh, tebi. 2650
Eto idem, Sunčanice,
za tvu lijepos samiriti,
od tve iste sad desnice
zažudjenu smrt primiti.
Omrazu si sveđ nosila 2655
nesrećnomu Gradislavu,
želela si i žudjela
od vojevode Janka glavu.
Što već stojiš, ne straši se,
moj mač isti uzmi u ruke, 2660
pogubi me, osveti se,
hude ispuni tve odluke!
Sad, o bojni Vladimire,
uzmi oružje, amo stani,
ter za smirit tve nemire 2665
Janka Ugrina hodi brani.
Ja sam Janko vojevoda,
Sunčanice ma gospoje,
tvojom rukom smrt mi podaj,
evo, evo ti glave moje! 2670
Vladimir:
Ma sestrica, ako ljubi
Vladimira braca svoga,
kako hoćeš da pogubi
Janka Ugrina hrabrenoga?
To li prostit tebi ne će 2675
kroz nemilos hudu svoju,
veselo joj ja ću odveće
podložiti glavu moju.
Kraljica:
Pokli s čudnijeh ovijeh zgoda
sreće su se me otkrili, 2680
živi Janko vojevoda
i ti s njime, sinko mili!
Još najveće da je mene
uvrijedio on njekada,
kroz službe nas neizrečene 2685
zavezo je svijeh sada.
Eto umjesto sinka moga,
koga je nehteć pogubio,
nije li mi sad dragoga
Vladimira povratio? 2690
On iz ruke zlom silniku
sam ugrabi ćercu moju,
on se štedio nije viku
za me izgubit glavu svoju.
Eto danas on sam vrijedno 2695
kako vitez inostrani
me kraljevslvo sve ujedno
od gusara zlijeh obrani.
Ke bi bile me krivine,
ka kraljica ja bih bila, 2700
kad na službe ove istine
neharstvom bih odvratila.
Od najveće sve gospode,
i od kraljeva svijeh na sviti,
tko od Janka vojevode 2705
može bolji zet mi biti?
Uredba je davno bila
i Višnjega kralja osude,
da ma ćerca draga i mila
vjerenica njemu bude. 2710
Zato, ostavi tve nemire,
Janko, uzmi Sunčanicu,
ter za biljeg krepke vire
s njom sadruži tvu desnicu.
Janko:
Dokli bude duh u meni 2715
i s djelim ću i s ljubavi,
o kraljice, umiljeni
bit tvoj sluga i rob pravi.
Ke čestite jesu moje
i blažene ovo sreće, 2720
ah jesi li, ma gospoje,
ti potpuno moja veće?
Sunčanica:
Jesam, slatki drag pokoju,
jer sam davno ja pod nebi
srce i svu ljubav moju 2725
darovala samom tebi.
Janko:
Da smijem li, ma radosti,
sad blažen se uprav riti,
uzdisane tve lijeposti
ja slobodno već služiti? 2730
Ne ko Janko vojevoda,
ki te je njekad uvrijedio
i s nesrećnijeh koji zgoda
u svem ti je mrzeć bio,
neg ko vrijedni tvoj Gradislav, 2735
ki te od gusar oslobodi,
i ki većkrat za tvu ljubav
na nemilu sam smrt hodi.
Sunčanica:
Kako Janku hrabrenomu
prostit tebi obećavam, 2740
a ko momu ljubjenomu
Gradislavu srce davam.
U tebi su sve me želje,
o životu moj čestiti,
moja rados, me veselje,
i vas pokoj moj na sviti.
Janko:
Uzdisana ma požudo,
me ljubjeno srce drago,
ma raskošo, ma razbludo,
moje dobro, moje blago. 2750
Ne vjerujem istom meni,
scijenim da još san vara me,
da je vas pokoj moj ljubjeni
i sve dobro me uza me.
Sunčanica:
Vjeruj, vjeruj s neba dani. 2755
Verni nad sve ljubovniče,
vjeruj, o moj uzdisani,
drag žudjeni vjerenice!
O ljubjeno dobro moje,
san laživi ne vara te, 2760
evo, evo verne tvoje
Sunčanice već uza te!
Vladimir:
Da to li ću ja sam biti
sred veselja i radosti
ki ću plakat i cviliti 2765
i uzmnažat me žalosti?
To će tajat ma besjeda
tebi Janko, druže mili,
ko tva draga bratučeda
Zorka lijepa mene ustrili. 2770
Odavna sam ja ljubio
uzdisanu djevojčicu
i u srcu je mom žudio
steć za dragu vjerenicu.
Kraljica:
Pokli s mile česti veće 2775
vaš kraljević svud hvaljeni
za uzmnožit moje sreće
danas dragi zet je meni.
Sam ko vitez on najveći
kroz hrabrenu kripos svoju 2780
dostojan je bio steći
vjerenicu ćercu moju.
Dobrzo se ona ima
s družbom lijepom i velikom
uputiti put Budima 2785
s Jankom, drazijem vjerenikom.
Na isti način vaš kralj neka
Zorku bude k nam poslati,
ku ću sveđer ja dovika
kako ćercu mu gledati. 2790
Poklisar:
Umijeno, o gospoje,
na ove dare, ke primamo,
hvaleć svuda ime tvoje
mi ti sada zahvaljamo.
Ka veselja, ke radosti 2795
kralj će ugarski učiniti,
kada pune čestitosti
bude glase sej primiti.
Brzo ćemo o kraljice
u veselu s mnogom česti 2800
na mjesto ti Sunčanice
lijepu Zorku mi dovesti.
KOR
o čestita družbo odveće,
ljubovnici srećni i mili,
ki podnoseć gorke smeće 2805
od slave ste put slijedili.
Uživajte srećni dosti
sadruženi zajedno uvike
sred veselja i radosti
čestitosti svekolike. 2810
A vi, umrli, naučite,
da zlo pravo ono nije
što očima vi vidite
i držite najstavnije.
Višnje odluke кô na svijeti 2815
jedan čovjek ki umire
slabom svijesti i pameti
hoće sada da dopire!
Sveđ krvava bojna smeća
mir žudjeni sobom vodi, 2820
a ona je rados veća,
iza plača ka dohodi.
Po putu se od kriposti
i po trudu pokoj stječe,
a iz mrkline i tamnosti 2825
svjetlje sunce vele istječe.
SVRHA
