Stara Lonja grede iz Banjola,
sritila se s popom redovnikon,
pa su oni u govoru došli
do divojak i do udovica,
da, koja je najlipša divojka. 5
Najlipša je u bedaka Mara,
već da znade »diti« i kovati
i još bolje s ralon zaorati,
da je škoda da ni muška glava,
svin bin ljudin ona primer dala. 10
Zapis: Banjol, VIII. 1952.,
N. Karabaić, not. rkp. INU 146, br. 40.
Kazivao i pjevao Josip Iveša »Caruso«,
rođ. 1909. u Banjolu.
Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 147.
