Šetala se do dva kapetana,
preko bijela grada Šibenika;
jedan junak: kapetane Ivo,
a drugo je kapetane Pero.
Guvorio kapetane Ivo: 5
»Dragi pobre kapetane Pero,
bor t’ uhio, što si učinio?
Koliko ti moje govorenje,
u džardine da ne ideš nove,
u Nikole, šibenskoga kneza; 10
Nikolina sestra obljubljena,
svak govori, da si je ljubio.«
Al govori kapetane Pero:
»Dragi pobre, kapetane Ivo,
evo ti se tvrdom vjerom kunem, 15
u džardine, da n’jesam hodio,
Nikolinu sestru ni vidio,
a nego li ljubio da sam je,
i ako li meni ne vjeruješ,
ti sakupi šibensku gospodu 20
i dovedi sestru Nikolinu,
neka kaže, ko je je ljnbio.«
Kad to čuje kapetane Ivo
sakupio šibensku gospodu
i doveo sestru Nikolinu; 25
pa govori kapetane Pero:
»A sad kaži, sestro Nikolina,
a sad kaži: ko te je ljubio?«
Al govori sestra Nikolina:
»U moj džardin kapetane Pero, 30
u moj džardin kad je dohodio,
on je moje lišce obljubio.«
Kad to čuje kapetane Pero,
Nikolinoj sestri govorio:
»Bor t’ ubio, sestro Nikolina, 35
što ne kažeš: ko te je ljubio?
Kad te n’jesam nigda ni vidio?«
Al govore šibenska gospoda,
da objese kapetana Pera,
nasred b’jela grada Šibenika. 40
Tu napeli tanahna vješala,
nasred b’jela grada Šibenika,
kapetana tu objese Pera.
Kad su jadna objesili Pera,
s tankijeh ga kalali vješala, 45
stali š njega tanko svlačit ruho,
ono svlačit, a drugo oblačit,
š njega, svuku tanahno od’jelo,
kad su tanku na košulju došli,
tad viđeše, da je ženska glava, 50
tad objese sestru Nikolinu,
nasred b’jela grada Šibenika.
