Prosit ću te ako mi te dadu.
Ako reću da mi te ne dadu,
ja ću poći u goru zelenu,
omastit ću sve haljine moje
i košuje radi divojaka, 5
neću pasa rad junačkog glasa
ni marame rad moje divojke.
Misli momče da niko ne čuje.
To sve sluša divojčina majka,
slušala ga pa mu govorila: 10
"Ko mi lovi lovak oko dvora,
lov lovio noge ulomio".
Ma li joj je govorila ćerka:
"Kuni majko i ja bi ga klela,
na Božić ga dobra srića smela, 15
tamnica mu naša kuća bila,
a verige žute kose moje
a višalo bilo grlo moje,
rodilo mu vino i šenica
a ja, majko, sina dogodišta. 20
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXI No. 1, 1993., str. 8.
