Prislavna mâ vilo, kad počnem misliti

Извор: Викизворник
Prislavna mâ vilo, kad počnem misliti
Писац: Nepoznati autor
620. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.




Prislavna mâ vilo, kad počnem misliti
   dostojno t' i milo kroz dar zahvaliti,
sva pamet i vas um, rič i glas u meni,
   i znan'je i razum, sve se okameni;
jer nimam kriposti ni moći tolike 5
   da možem zadosti dat hvale velike.
Krostoj Bog istini, ki svemu ljuveno
   stvorac bi jedini, molim ga smiljeno
da t' plati on, vilo, tu ljubav i milos
   protiv meni milo ku kaže tva svitlos. 10
A ja t' moju mlados ne budem štediti
   na svaku tvu rados ka bi t' mogla biti;
i vas moj vik imaj na tvôj zapovidi,
   ter virno vas imaj kako t' se uzvidi.
Zač me je svezala tva ljubav ne mala,
   i dar mi s' poslala, - velika t' na nj hvala!15