Povorčići[1] ovce pasu[2]
Pod gorama zelenima,
Na Dunavu napajali,
Pod orišem plantivali.
K njim dohodi gorska vila, 5
Pa njim ište povorčića,
Povorčića nastarjega.
Al govore povorčići:
— »Id' otude, gorska vilo,
Ne damo ti povorčića, 10
Povorčića najstarjega,
Već ti damo čabri mlika.«
Al govori gorska vila:
»Da bi vila mlika pila,
Sve bi rike mlikom tekle!« 15
Povorčići ovce pasu
Pod gorama zelenima,
Na Dunavu napajali,
Pod orišem plantivali.
K njim dohodi gorska vila. 20
Pa njim ište povorčića,
Povorčića najsridnjega.
Al govore povorčići:
»Id otude, gorska vila!
Ne damo ti povorčića, 25
Povorčića najsridnjega,
Već ti damo kotli masti.«
Al govori gorska vila:
»Da bi vila masti htila,
Sva bi gora masna bila.« 30
Povorčići ovce pasu
Pod gorama zelenima,
Na Dunavu napajali,
Pod orišem plantivali.
K njim dohodi gorska vila, 35
Pa njim ište povorčića,
Povorčića najmlađega.
Al govore povorčići:
»Id' otude, gorska vila!
Ne damo ti povorčića, 40
Povorčića najmlađega,
Već ti damo stado lado,
Stado lado i ostadoh«
Uzima ga gorska vila,
Uzima ga za ručicu, 45
Za ručicu za desnicu,
Pa ga ustrza za rukave,
Pa ga baca nad orišem,
Nad orišem zlatovršem,
Pa ga hita u oblake: 50
»Evo tebe stado lado,
Stado lado i ostado!«
„Zbomik za narodni život i običaje Južnih Slavena". Jug. Akademija. Zagreb, 1933., XIX/1, str. 181-196, Joca Ćosić, »Narodne pjesme (Rekaš u Rumunjskoj)-Prvo kolo., pesma br. 4. str.183-184.
