Pošetao rako,
hadži rumba, rumba
Rako golokrako,
Rako bededžiko,
Rako kavgadžiko. 5
„Što si došo rako,
Da mi drva ciepaš?
Da mi vatru ložiš?
Da mi vodu nosiš?
Da kačamak praviš? 10
Hajde natrag rako!"
„Ja sam došo žabo,
Da mi dadeš žabo,
Svoju ćerku žabo,
Za mog sina žabo." — 15
„U podrum te vodim,
Rakiju da pijes,
Ei! hadži rumba!
Izpala mu rublja,
Okrenem ga s tumba.[2]20
Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, sakupio i na sviet izdao Kamilo Blagajić, U Zagrebu. U komisionalnoj nakladi akademijske knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch). Tisak dioničke tiskare. 1886., str. 34-35.