Iz istoči razvedrene
posilaše jutro bijelo
tihe vjetre razbluđene
budit cvijetje priveselo,
kad ja, želeć tvoje lice 5
i razgovor tvoj medeni,
ugledah te, mâ božice,
gdje ishodiš suproć meni.
Nu ne ispuni s hude česti
požuda se mâ velika; 10
privari je u nesvijesti
tve ljeposti lijepa slika:
upoznah se, dobro moje,
u prisvijetlo sunce od nebi,
iz istočnijeh strana koje 15
ishođaše slično tebi.
