Bože, ušima tvo'im priblazim
riječi moje htjej primiti
i moj vapaj razumiti,
s kijem prid lice tvoje ulazim,
da na zrake tvê sunčane 5
mojieh tugâ noć osvane.
Čuj, i milos tvû podpuno
pruži na mê molbe i glase,
čijem duh moj ti poklanja se,
о moj bože, о mâ kruno, 10
prid kiem žive za služiti
sto bî, što jes, što ima biti.
Eto upravljam molbe ognjene,
о ma željo, k tebi izrana,
a ti na osvijet bijela dana 15
uslišit ćeš, ufam, mene
i otrt ćeš, vječna istoči,
rosu od suza s mojijeh oči.
Sved, kad danak zorno u doba
nebo licem svo'em pozlati, 20
stat ću uza te i poznati
da prijatelj nijesi od zlobâ,
i da sile i krivine
mrziš kê se meni čine.
Znam, moj zlobnik stanja imati 25
neće tvoga kon svjetlila;
tvojijeh oči zraka mila
opake će raztjerati,
kô jutrnje sred vedrine
žarko sunce noćne tmine. 30
Ti, nepravo kê djeluju,
ljuto gledaš duše prike;
ti ćeš smaknut sve jezike
kî, mû lažom čas da оtruju,
čemera su ljuta i grda 35
nadojeni tamnijeh srdâ.
Jak vidjenje kobno njeko
ubjegnut ćeš zla krvnika,
i od huda izdajnika
odstupit ćeš nadaleko; 40
nu ne od mene, kî te štujem,
ljubini, slijedim, obslužujem.
Tijem u kuću tvoju prit ću,
bože, u množtvu tvê milosti:
sred tvê crkve svete dosti 45
u strahu te počastit ću
i poklonit, кô pravo je,
tebi u harač srce moje.
Ah u pravdi tvoj dovika
provedi me, sudče pravi; 50
moj prid tobom put izpravi
cieć protivnijeh napasnikâ,
to jes cieća zlobna puka,
kî me izgledom na grijeh nuka.
Eto nejma svietle istine 55
sred njihovijeh jaznijeh usti,
a njihovo srce upusti
u se umrle sve taštine —
srce slijepo, kê od dobra se
samom slikom goji i pase. 60
Grob otvoren njih su grla
usmrdjena grešnu u dahu:
svo'em jezikom privraćahu
vuhovita djela vrla,
svud sijući nepristavne 65
smeće, štete, varke izdavne.
Na njih, Bože, sila ognjena
obori se tvoga suda,
da njihova misô huda
razvrže se neizvršena 70
i njihove sve zaludu
želje opake pasti budu.
Tjera', izagni ljudi klete
zarad množtva njih krivine :
oni isti te, gospodine, 75
razdražuju na osvete;
oni glavu na njihovu
tvê pedepse silom zovu.
A svijeh kî se u te ufaju,
bože, obuzmi radostima, 80
da uživaju, čijem ti u njima
uzpribivaš, sladki raju,
pokojeći sved na nebi
tebe u njima, njih u tebi.
Tobom će se zahvaliti 85
tko god ljubi tvoje ime:
ti dušama pravednime
blagoslov ćeš tvoj doniti,
ti proliti na njih zgara
srećni potop svijeh dobara. 90
Ti, jak štitom, nas obkruži
dobrohtjenjem tvo'em odsvudi,
da nam nikad ne naudi,
kad se s paklom svijet sadruži,
prigrabit nas nastojeći 95
tvôj milosti, našoj sreći.
Vjerna družbo svakolika,
slavno trojstvo u ljubavi
hvali, pjevaj, časti i slavi,
kako bit će sved dovika, 100
kô sad biva i bi prije,
odkad stvoren svijet ovi je.
