O družbo čestita, kijem vrijeme u slavi
veselo prolita u slatkoj ljubavi,
razmisli svaki nas, kakav nam njekada
na glavi bješe vlas, kakav li jes sada.
Ako dub promijeni lis, ki mu opane, 5
i opet zeleni pokrije sve grane:
truhave tej kore, ke vrijeme pohara,
sakriti ne more tim listjem od zgara.
I nami godišta sakriti nije moć
ke trajuć u ništa satiru našu moć. 10
Ostavmo tačtine tim ke nam dava svit,
slidmo put istine, ka nas će sahranit.
Pjesme Nikole Dimitrovića i Nikole Nalješkovića, Stari pisci hrvatski, knjiga 5, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1873, str. 32.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Никола Димитровић, умро 1555, пре 469 година.