Ni lušjega procvatilo cvita

Извор: Викизворник


[Ni lušjega procvatilo cvita][1]

Ni lušjega procvatilo cvita,
što je sada na novu godinu
lipa mlada Jurkovića Mare,
sele draga Jurković srdara,
glas je dala na četiri strane, 5
zaprosu je sa četiri bande,
za najprvi Smiljanić Ilija,
nadaleko iz kršnog Kotara,
njemu se je obećala Mara,
pa je prosi Kuna Asan-aga: 10
„I ja san ti, curo, mušterija,
hodi za me Kunu Asan-agu!"
Njemu Mare bilu knjigu piše:
„Vlahinja san, prilika ti nisan,
a ti traži za sebe Turkinju, 15
ja san Mare davno isprošena,
nadaleko u kršne Kotare,
za sokola Smiljanić Iliju."
Eto Mari bila knjiga dojde,
od nikoga Kunduz Delalije: 20
„Hodi za me, Jurkovića Mare,
i ja san ti junak mušterija!"
I njem' Mare bilu knjigu piše:
„Vlahinja san, prilika ti nisan,
a ti traži za sebe Turkinju, 25
ja san Mare davno isprošena,
za sokola Smiljanić Iliju!"
Piše knjigu Šarac Mamud-aga:
„Dušo moja, Jurkovića Mare,
hodi za me Šarca Mamud-agu!" 30
I njem Mare bilu knjigu piše:
„Vlahinja san, prilika ti nisan,
a ti traži za sebe Turkinju,
ja san Mare davno isprošena
za sokola Smiljanić Iliju!" 35
Mare potom knjigu nakitila,
svome dragom Smiljanić Iliji:
„Moje drago, Smiljanić Ilija,
kupi svate, hodi po divojku,
po prilipu Jurkovića Maru, 40
'er me prosu Turci na sve strane!"
Kad Iliji bila knjiga dojde,
un pokupi svate po Kotaru,
pa gre Ile po gizdavu Maru;
zdravo svati došli po divojku, 45
pivajući, konje igrajući.
Oženi se Smiljanić Ilija
sa prilipom Jurkovića Maron,
pirovali tri nedilje dana,
podigli se put Ravni' Kotara. 50
Kad su došli u goru zelenu,
svi svatovi zdravo i veselo,
svi pivaju i konje igraju,
sam' Ilija tužan, neveseo.
Kad to vidi Jurkovića Mare, 55
do Ilije konja dogonila,
pa Iliji dragu besidila:
„Moje drago, Smiljanić Ilija,
svi svatovi zdravo i veselo,
ti si, drago, tužan, neveseo, 60
il ti nisan u volji divojka,
i1 ti nisu zaugodni dari,
dari moji za tvoje svatove,
zač mi nisi i prija govorija,
dok sam bila doma kod matere?" 65
A Ilija Mari besidija:
„Mare lipa, draga dušo moja,
ti si meni u volji divojka,
tvoji su mi zaugodni dari,
ali znadeš, draga dušo moja, 70
ki su tebe u majke prosili!
Tri su redon u gori busije,
danas ću ti izgubiti glavu."
Kad Iliju Mare razumila,
Iliji je tiho besidila: 75
„Dragi Ile, ženska strašljivice,
'e li imaš ko muško odilo,
koje nosiš sobom do potribe,
daj ti meni, Ile, moje drago,
ja ću prva pojti prid svatove, 80
činit ću se gizdav seratlija,
još ću dobit zlatnih madarlija,
što popijen vina i rakije
kada dojden u Ravne Kotare."
Da joj Ile muško odijelo 85
učini se gizdav seratlija.
Na busiju prvu udarila,
na busiju Kune Asan-age,
a njoj ago božju pomoć vikne:
„Što si, momče, gizdav seratlija, 90
što si tako rano uranija
i dobroga konja zamorija,
okle ideš, od koga si grada,
jes' vidija svate Smiljanića,
je li vodi Maru Jurkovića?" 95
„„Vidija san svate Smiljanića,
al ne vodi Maru Jurkovića,
da je Maru obećala majka,
nikakvome Kuni Asan-agi.""
Un se maši u špag od dolame, 100
stotinu joj mazarlija dade,
pa pojaši dobra konja svoga.
Na busiju drugu udarila,
nikakvoga Kunduz Delalije,
Kunduz Mari dobru pomoć viče: 105
„Dobra pomoć, gizdav seratlija,
što si, momče, rano uranija
i dobroga konja zamorija,
okle ideš, od koga si grada,
jes' vidija svate Smiljanića, 110
je li vodu Maru Jurkovića?"
„„Vidija san svate Smiljanića,
al ne vodu Maru Jurkovića,
da je Maru obećala majka,
nikakvome Kunduz Delaliji."" 115
Un se maši u špag od dolame,
dade Mari dvista mazarlija:
„Na, delija, pa se napi' vina
i promini na noge opanke,
kada dojdeš u Ravne Kotare." 120
Pa otide Mare pivajući.
Na busiju tretu udarila
na busiju Šarca Mamud-age,
Šarac Mari božju pomoć viče:
„Božja pomoć, gizdav seratlija, 125
što si momče rano uranija
i dobroga konja zamorija,
jes' vidija svate Smiljanića,
je li vodu Maru Jurkovića?"
„„Vidija san svate Smiljanića, 130
al ne vodu Maru Jurkovića,
da je Maru obećala majka,
nikakvome Šarcu Mamud-agi.""
Un se maši u špag od dolame,
trista Mari mazarlija dade: 135
„Na, delija, pa se napi' vina
kada sideš u Ravne Kotare."
Ide Mare Ravnome Kotaru,
a za Marom Ile i svatovi.
Svatovima Ile govorija: 140
„O svatovi, draga braćo moja,
savijajte svilene barjake,
ustavite bubnje i svirale,
jer je više odvedena Mare!"
Mare dojde Iliji na dvore, 145
u dvore mu staru majku najde
i Ilije prilipu sestricu.
Kad divojka momka ugjedala,
pa je svoju majku dozivala:
„Bora tebi, stara majko moja, 150
kakvi junak u javliju dojde,
on je lušji od svake divojke,
da bi mene u tebe prosija,
ti bi svoju dušu ogrišila,
kad me ne bi za nj'ga prometila." 155
Zatim dojde Smiljanić Ilija,
prid Iliju sele išetala,
obisi se bratu oko vrata:
„Moj Ilija, moj mijeli brale,
kakvi junak u javliji dojde, 160
un je lušji od svake divojke,
da bi mene u tebe prosija,
ti bi svoju dušu ogrišija,
kad me ne bi njemu poklonija."
Kad to čuje Smiljanić Ilija, 165
on povikne svojima svatovi:
„Razvijajte svijene barjake,
udarajte bubnje i svirale,
jer je došla Mare u Kotare."

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

  1. Zlarun, 24. IX. 1955. Kazivala Antula Acalin rod. Kordić, rođena u Zlarinu 1875. itd. Ibid., broj pjesme 37. Varijante: najviše inačica ovome umotvoru može se naći u publiciranim zbirkama Stjepana Grčića, bilo u prvoj njegovoj zbirci "Sinjske narodne pjesme i pričanja", Split 1920, bilo u drugoj njegovoj zbirci "Kotarske narodne pjesme", Šibenik 1930.

Извор[уреди]

Olinko Delorko: Narodne pjesme otoka Zlarina, "Narodna umjetnost", 1980, knjiga 17, str. 320-324.