Na ’noj veloj gori

Извор: Викизворник


[Na ’noj veloj gori]

Na ’noj veloj gori
žarki ogenj gori,
oko tega ognja
trideset junakov,
dvadeset konjakov, 5
svi su živi, zdravi,
samo jedan ranjen.
»Oj dragi junaci,
pišite mi ocu,
da san teško ranjen, 10
pišite mi majki,
da se ne ozdravim,
pišite mi dragoj,
da san se oženil
za črnu zemljicu, 15
za črnu zemljicu —
zelenu travicu.
Oj dragi junaci,
pokopajte mene
na ’no ravno polje, 20
vani mi puštite
desnu ruku moju,
za nju mi vežite
glavu konja moga,
nek me požaluje, 25
nek me pomiluje,
kad ne more draga.«

Zapis: Krmed, 2. IX. 1952.,
O. Delorko, rkp. INU 69, br. 48. Kazivala
Marija Šetić rođ. Burić, rođ. 1929. u Okretima.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Napomena[уреди]

Veoma raširen motiv. Urodio u mnogim krajevima uspjelim realizacirjama. Sposoban da se još uvijek obnavlja, kao što pokazuje i ova pjesma koju su pjevali u drugom svjetskom ratu istarski partizani, a koju je zapisalci Maja Bošković-Stulli (rukopisna zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu, »Narcdne pripovijetke i pjesme iz okolice Pazina«, 1953., br. zbirke: 96, br. pjesme 10):

Na ’noj crnoj gori
veli oganj gori,
oko tega ognja
trideset vojaka,
trideset vojaka,
dvadeset konjaka.
Svi so živi, zdravi,
samo jedan ranjen,
teško da ostane.
»Pišite rni ocu,
da sam teško ranjen,
pišite mi majci,
teško da ostanem;
pišite mi ljubi,
da san oženio,
da san oženio,
za crnu zemljicu,
za crnu zemljicu —
zelenu travicu.
Skopajte mi skulju
na zelenoj travi,
za pušku dimboku,
sctbljicu široku.
Složite m’ unutra
moje mrtvo t’jelo,
puštite mi vani
moju desnu ruku,
vežite mi za nju
moju mitraljezu,
doike pasa četa
mladih partizana,
oni te mi reči:
»Nek te bog pomiluj!«

Varijante iz raznih publikacija te istarskih rukopisnih zbirka[уреди]

1. St. Vraz, »Narodne pesni ilirske«, Zagreb, 1839., str. 91—92 (»Boleni junak«). Početni stih: »Stoji mi stoji gora«.

2. Vuk Stef. Karadžić, »Srpske narodne pjesme«. I., Beč, 1841., br. pjesme: 542 (»Tri najveće tuge«). Početni stih: »Slavuj tica mala svakom pokoj dala«. Nije označeno odkuda je pjesma. Samo drugi dio pjesme sliči primjeru našeg izbora.

3. Ibid. br. pjesme: 543 (ibid.). Početni stih: »O đevojko mala«. Pjesma je iz okolice Dubrovnika. I ovoj varijanti samo drugi dio sliči primjeru koga smo mi odabrali.

4. Fr. Kurelac, »Jačke ili narodne pesme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah šoprunjskoj, mošonjskoj i železnoj na Ugrih«, Zagreb. 1871., Pesmi hrastjanske (kod Karlovca), br. pjesme: 12. Početni stih: »Žarki oganj gori na ’noj Črnoj gori«.

5. Aug. Šenoa, »Antologija pjesničtva hrvatskoga i srpskoga«. Matica Hrvatska, Zagreb, 1876., str. 11 (»Umirući junak«), Početni stih: »Vu ti črni gori«. Pjesma je iz Hrvatskog Zagorja.

6. Fr. Š. Kuhač, »Južio-slovjenske narodne popievke«. I., Zagreb 1878., br. pjesme: 41 (»Tri tuge«). Početni stih: »Slavić tica mala svakom pokoj dala«. Pjesma je iz okolice Zadra.

7. Ibid., br. pjesme: 43 (ibid.). Početni stih: »Slavulj ptica mala svakom pokoj dala«. Pjesma je s otoka Brača.

8. Ibid., br. pjesme: 45 (ibid.). Početni stih: »Slavičice mlada svakom pokoj dala«. Pjesma je iz Cavtata.

9. Ibid., III. Zagreb, 1880., br. pjesme: 949 (»Umirajući junak«). Početni stih: »U toj černoj gori«. Pjesma je iz Ivanca u Hrvatskom Zagorju.

10. Ibid., br. pjesme: ibid. (ibid.). Početni stih: »Vu ti černi g&ri«. Pjesma je iz Hrvatskog Zagorja.

11. Ibid., br. pjesme: 950 (ibid.). Početni stih: »Visok ogenj gori«. Pjesma je iz Novigrada.

12. Ibid., br. pjesme: ibid. (ibid.). Početni stih: »Va zelenoj gori«. Pjesma je iz Velikoga Borištofa u šopronskoj županiji (Gradišće).

13. Kar. Štrekelj, »Slovenske narodne pesmi«. I., Ljubljana, 1898., br. pjesme: 261. Početni stih: »U toj crnog gori«. Pjeima je iz Hrvatskog Zagorja.

14. Ibid., br. pjesme: 265. Početni stih: »Glavica me boli, srdašce me taži«. Pjesma je iz Vrbovca (Hrvatska).

15. Ibid., br. pjesme: 266. Početni stih: »Temna nam je nočka na zemljicu pala«. Pjesma je iz okolice Varaždina.

16. Stj. Mažuranić, »Hrvatske narodne pjesme (čakavske)«. Crikvenica, 1907., 3. popunjeno izđanje, str. 162—163 (»Tri tuge«). Početni stih: »Slavulj tica mala«.

17. Dr. N. Andrić, »Hrvatske narodne pjesme«. V., Matica Hrvatska, Zagreb, 1909., br. pjesme: 136 (»Ranjeni junak«), Početni stih: »Vu te černe gore«. Pjesma je iz Hrvatskog Zagorja.

18. »Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena«. Jug. Akademija, Zagreb, 1913., XVIII, str. 356 (Milan Lang, »Samobor: pjesme«). Početni stih: »Vu toj črnoj gori«.

19. »Istarske narodne pjesme«. Opatija, 1924., br. pjesme: 5, II./II. (»U toj črnoj gori«), Početni stih isti kao i naslov. Ova od svih dosad navedenih varijanata jedina istarska ovako glasi:

U toj črnoj gori,
žarki oganj gori,
okol njega, dušo,
trideset momaka.
Svi su zdravi, dušo,
a jedan je ranjen.
»Mane mi pustite
desnu ruku moju,
za nju mi privež’te
konja vranja moga.
I tako recite
vernoj ljupci mojoj,
da sam se oženil
za travu zelenu.
Kasela drvena,
to mi je postelja;
ta crna zemljica,
to mi je koperta;
ta zelena trava
to mi je Ijupčica.«
<poem>
20. Dr. V. Zganec, »Hrvatske narodne pjesme, kajkavske«. Matica Hrvatska, Zagreb, 1950.. br. pjesme: 172 (»Vumirajući junak«), Početni stih: »Momci mašeraju po polju širokom«. Pjesma je iz okolice Varaždina. Pjesma s nešto bogatijim sadržajem nego ostale varijante, možda zbog toga i malo barokna, pa ipak s vrlo uspjelim pojedinim stihovima.

21. Jelušić-Štrkov, rkp. MH 17, br. LVI. Početni stih: »U toj črnoj šumi«.

22. Bonifačić Rožin, rkp. INU 88, br. 22. Početni stih: »Na noj veloj gori«. I u ovoj varijanti su »vojaci« partizani. Dražestan je u svojoj izružajnoj nespretnosti završetak ove pjesme:
<poem>
Nek me žali konjak,
kad ne može draga.
Da bi draga znala,
jako bi plakala,
da bi draga znala,
bi se ruvinala.[1]

23. Ibid., rkp. INU 140, br. 30. Početni stih: »Na ’noj veloj gori«.

24. Delorko, rkp. INU 98, br. 127. Početni stih: »Na ’noj veloj gori«. Dosta neukusan svršetak, koji razbija ozbiljnu intonaciju pjesme. Evo ga (govori ga, dakako, na smrt ranjeni junak):

... vani ostavite
moju desnu ruku,
za nju mi vežite
moga vranca konja,
neka on krekeće,
kada ljuba ne će.

Vjerojatno je ovo konjsko kreketanje prouzrokovala težnja za rimom, ili želja da se pretežak sadržaj učini lakšim.

25. Karabaić, not. rkp. INU 151, br. 81. Početni stih: »Pokraj mora jena vela gora«. Vjerojatno varijanta našeg primjera.

26. Taš, rkp. INU 83, br. 16. Početni stih: »Na te crne gori«. I u ovoj su varijanti »vojaci« partizani.

Референце[уреди]

  1. Od talijanske riječi rovinare, upropastiti se.

Извор[уреди]

Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 130-133.