Moj Bože veliki ki dijeliš milosti,
ukaž' mi sad reći sve moje žalosti,
ter život pakljeni ki ćutim mučeći,
svaki čas boljezni dan i noć misleći!
Uzrok je sve tomuj diklica ku želim, 5
početak ovomuj, koju ja sad služim.
Viđu da vrh mene veliku ima vlas,
da drži slugu nje oholu t' ima čâs.
Još mislim, u meni slavan ti steče glas,
ovogaj prije ne bi da ima ovuj vlas. 10
Vladat se dah tebi, a ti toj dobro znaš, -
ljepota tvoja bi za ku se podah vas.
Tebe ću slaviti, moj cvijete gizdavi,
ti s' jedna na sviti ka caftiš u slavi.
Poginu ružni cvijet cjeć tvoje ljeposti, 15
i sloveš na saj svijet jer imaš milosti.
Još bijeli svaki cvijet spraži se tebe cjeć,
istinu mogu rijet, potamni u tvoj vijek.
Sunačce svud sinu za tebe diklicu,
jer pozna istinu svu ljepos na licu. 20
Očima pridobi prisvijetlu danicu,
svjetlosti puno bi na tvomu, dim, licu.
Na svijeti nije veće raznati koja si;
izbav' me nesrjeće koja me porazi,
i daj mi radosti da imam vas moj vijek, 25
jer tvoje milosti meni su u svem lijek.
A ti znaš najveće, s milosti koja si,
da nigdar vijek neće neg tobom bit blazi.
Gizdavi cvijete moj, ne haju plakati,
istom da život tvoj ne bude skončati; 30
nu moja prijeka smrt tebe će ucvilit,
ljubav nam hoće strt i s tobom razdilit.
Za ljubav veliku ku imaš sa mnome
spražićeš tvu diku, cvileći s jadome;
i ti ćeš iskat smrt, jer ćutiš jad ovi, 35
ka bi te mogla strt cjeć moje ljubavi.
I prije si hotila umrijeti za ovi jad
i s grozom suzila; zatoj te žalim sad.
Ako bi htjela ti, moreš strt ovi jad;
daj mi se vladati, da t' reku tvoj lijek sad. 40
Gizdavi cvijete moj, nemoj mi zazrjeti,
kad pozrem obraz tvoj, htje' malo strpjeti.
Sad moreš vidjeti moj život uhiljen,
kad budem izrijeti zašto grem ucviljen.
Gizdavi cvijete moj, to li ti je ki zazor 45
ili ki prikor tvoj, sve mi sad izgovor',
neka se ustavim, da za me ne imaš trud,
neka ti ja svud cvilim, odkle je jad ovi hud;
jer volim život tvoj počteno shraniti
negoli pogled moj na volju pustiti. 50
Gizdava diklice, bolje je strpjeti
u srcu tužice neg druzijem izrijeti;
jer druzi neće ktjet potajno držati,
nego će brzo rijet i druzijem dat znati.
Jer, ako kako znah da život skonča tvoj 55
ali ki ljut uzdah, skračaće život moj!
Gizdavi cvijete moj, nemoj ti skončati:
kad umrem biću tvoj, i ti toj hoć znati.
Dosta.
