Mada/4
| ←Šena treća | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA ČETVRTA |
Šena peta→ |
LUČIJA: U zao čas ga došla! hodi veće, ne mogu te s posla dočekati! Je li ura da si otišla? Gdje si u vraga bila? Ja ovo ne ću od tebe pateškati assolutamente.[1]
OBLOŽDER: Gospoje Lučija, na vjeru je pošlji s vragom, to ti je jedan kankar od jezika i poslije jedna bistrina u njoj prem velika; sa svakim se smije, svakim besjedi, a ino ja ne znam, što ćeš od nje. Uzmi mene, ja te ću služiti, kо se za tebe pristoji.
VESELA: Ne vjeruj mu, gospo! Na vjeru, ovo sve čini za invidiju, er mu nijesam htjela pogoditi.
OBLOŽDER: Meni? Lažeš, er da ne gledam, da se mojoj reputacioni ne pristoji umiješat ruke u ženu, činio bih ti, da znaš kо sam ja, ko li ti. To hoćeš rijeti, da nijesi htjela; paček, da si pogodjela onomu pasaliru Fantažiji, er je on tvoja kreatura, tvoje: desno oko;
LUČIJA: Manje riječi! hodi ti u kuću, a ti, Obloždere, ovo ti desetu voltu govorim: ne vrti mi se oko kuće, er ćeš se kajati, vjeruj mi!
OBLOŽDER: O, o, pér vita mia![2] fino sam reusko. Gosparu Pavo, apikaj se, ovi bo ne može dovršiti dobro ni za mene ni za tebe. A evo ga; laži alerta!
Референце[уреди]
