Ljubav me umara kroz rados dva oka
i s ranom jad stvara, ter ginem prije roka,
da nitkor na saj svijet ne zna tej bolosti,
ni more ino rijet neg jadne žalosti.
Ja ne smijem izreći, da mi tko ne zazre, 5
što mislim želeći, ter s jadom život mre.
Gospođa s', ka moreš poznati rani lijek,
i dat mi ti moreš vas pokoj u moj vijek;
jer ino ne želim, dan i noć misleći,
neg da t' se umolim sve tuge izreći. 10
Ah, sve mi srdačce pritužno spraži se,
još veće me ličce kad pozrje najliše;
ne želim ini dar, neka znaš, prijati
neg da bi odizgar prijeku smrt imati;
jer bolos žestoku ćuti me srdačce, - 15
to je lijek uzroku tvoje dvije očice.