Liječnik i za nevolju — Le Médecin malgré lui/20
| ←Šena deveta | Liječnik i za nevolju Писац: Молијер Šena deseta |
Džono: Gosparu, vidite Džona prid vašijem očima, koji je došo za pridat vam Anicu u vaše ruke. Mi smo bili namislili obodvojica uteć tja zajedno i oženit se; ma ova naša sprava dala nam je način da se skladnije podnesemo. Ja ne pretendžam ukradom dizat vam vašu kćer, nego hoću bit je primio iz vašijeh ruka. Ovo što ću vam rijet, gosparu, jes da ovezijem časom primio sam knjige u kojijem sam razumio da mi je umro dundo i ostavio me èrēda od svijeh nj ego vi j eh dobara.
Reno: Gosparu, arajdavam se na tvoju skladnos i s velikijem veseljem davam ti moju kćer.
Petar: Liječnik se rasprti vrlo!
Dživa: Pokli ne imaš bit obješen, zahvali mi što si izišō bit liječnik, er sam ja koja sam nastojala za dobavit te te časti.
Petar: Tako je, ti si koja si nastojala za dobavit me, ne znam sad napamet, koliko dobrijeh štapa po škini.
Džono: Toliko je na dobro izišlo da ne imaš uzroka za iskat nikakve osvete.
Petar: Praštam ti i bate i sve za ono što si me ovako na visoko uzdigla. Ma se spravi odsad unaprijeda s velikijem obzirom i rispetom prohodit sa mnom, s jednijem čoekom od moje vrste, i misli da od rabije i ijeda jednoga liječnika imaš se vele veće strašit nego možeš igda u tvojoj pameti dohitit.
|