Lavinija3/PRIKAZANJE PRVO

Извор: Викизворник
Lavinija
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE TREĆE-PRIKAZANJE PRVO




                 ČINJEN'JE TREĆE

                 PRIKAZANJE PRVO

                 ENEA S VOJSKOM, KRALJ LATIN S VOJSKOM, REDOVNIK, KAMERTE, I OSTALI

LATIN:
 
   Moji sinci ljubljeni
i od mene gledani, 1745
Enea hrabreni
Turno svud poznani!
   teška je ma boles,
što draga kći moja
vas kolik uzrok jes 1750
od ljuta nam boja,
   i da se nje vira
ne može na sviti
bez huda nemira,
bez krvi svršiti. 1755
   Koje sam na svak čas
ja molbe tratio,
kijem godi da bih vas
načinom smirio;
   nu molbe i moj svjet 1760
bile su za ludu:
sila je doživjet
da budem u trudu.
   Tim kad se vi na boj
pozvaste hud i prik, 1765
za vidjet tko će njoj
ostati vjerenik;
   i meni je staru trijebi
slijedit mladijeh vas požude,
i bogova višnjijeh s nebi 1770
zagrliti skrovne sude.
   Tim oružja obirajte,
kijem na vašu oba volju
činit ovi boj imate
na junačkom danas polju. 1775

TURNO:

   Neka dođe suproć meni
s kijem oružjem hoće i žudi
moj neprijatelj odlučeni,
vrha mu ću doći svudi.
   Ili boj nijeh vrhu kola, 1780
ili hoće on se rvati
vrhu vrana konja ohola,
ili pješke natjecati:
   s mačem, s kopljem, samom rukom
ukazat mu spravan stoju, 1785
da veoma zlom odlukom
vjerenicu ište moju.
 
ENEA:
 
   Ja se s riječim rvat ne
bojnijem djelim junačkima,
tko će imat bolju sreću 1790
danaska se vidjet ima;
   a od oružja izabranje,
vedri kralju i čestiti,
sve puštavam kao suditi
bude bistro tvoje znanje. 1795

LATIN:

   U kolijeh se zatjecati
i na konju junačkomu,
ne može se sva podati
čas vitezu zatočnomu,
   er se mnokrat tako zgodi 1800
s česti dobre ali hude,
da oni, koji kola vodi,
i konj vele pomoć bude;
   samijem mačim tim pješice
i štitima vi se rvite, 1805
ter žudjene vjerenice
dostojni se ukažite.
   Tko dobitnik bude ostati,
taj čas sknjen'ja bez nijednoga
kćercu ću mu moju dati, 1810
za zeta ga primit moga.
   A sad tvrdijem zakletvami
s obje strane potvrdimo
ove koje među nami
ugovore mi činimo. 1815
   Enea hrabreni,
najprvi počni ti,
neka je moć meni
za Turna slijediti,
   a i ti ćeš svoje u vrime, 1820
redovnice plemeniti,
svetilištim obćenime
naše kletve potvrditi.
 
ENEA:

   О istočno sunce milo,
lijepi uresu od nebesi, 1825
ke na svako naše dilo
svakdani nam svjedok jesi;
   i ti zemljo ova izbrana,
za koju smo s višnje osude
i ja i družba svijeh Trojana 1830
mogli podnijet mnoge trude;
   о veliki slavni Jove,
о Junone ponosita,
ki vladate sve bogove
i sve umrle ljudi od svita; 1835
   о naš Marte bože bojni,
vojevodo svijeh vojevoda,
о bogovi neizbrojni
od nebesa, zemlje, i voda:
   svjedoci mi svi budite 1840
momu ovomu sad govoru,
i me kletve potvrdite
u vašemu svetom zboru.
   Ako Turno pridobije
mene u boju tegaj dana, 1845
vjera od lijepe Lavinije
on čas mu će bit podana.
   Moj sin sa svijem Trojanima
iz latinske kraljevine
tu tako se dijelit ima 1850
u Evandrove pokrajine,
   i naprijeda nigda ne će
ni on, ni sva družba moja
s latinskijeme kraljem veće
ljute imati smeće i boja. 1855
   To li budem ja dobiti,
što ne mogu nego u sebi
krepko se ufat i scijeniti,
po milosti božjoj s nebi:
   s toga ne ištem u ovoj strani 1860
ni kraljevskijeh veličina,
ni ću sa mnom da Trojani
gospoduju vrh Latina.
   Neka jednijem zakonima
oba u nam ljubežljivu 1865
dva naroda među njima
s pogađajim vičnom živu.
   Kralj će svekar moj vladati
kako i dosle zemlje ove,
kijem ću naša ja podati 1870
svetilišta i bogove,
   pak ču s družbom mom ljubljenom
nami osobit grad zgraditi,
ki će slavnijem svijem imenom
Laviniju počastiti. 1875
 
LATIN:

   Tako Enea ja se tebi
sred ovega kunem zbora
bogovima svijem od nebi
i od zemlje i od mora:
   Latininijem sinovima, 1880
svijetlijem Febom i Dijanom,
i, ki obraza dvoja ima,
braniteljom našijem Janom,
   neka silni pakao čuje,
neka čuje višnji Jove, 1885
ki sve uvjete potvrđuje
kroz ognjene sve trjeskove!
   Vrh ovega sveta plama
stavljam ruku: nijedne smeće
mir današnji medu nama, 1890
nijedna sila razbit ne će,
   ni ću vijeku promijeniti
ovu odluku stavnu moju,
što godi se dogoditi
u ovomu bude boju, 1895
   ne da padnu zgar nebesa,
ne da usahne sinje more,
ne da zemlja sva se istresa,
i propade u ponore.
   Prije će svijetla šibika ova, 1900
za kraljevat sagradjena,
prednje uzeti listje iz nova
i opeta bit zelena,
   neg će ma kći, Lavinija,
kako rekoh malo prije, 1905
vjerenica bit ičija,
razmi onega, tko dobije.
   Tim svi ostali s mirom stojte,
ni mislite veće о boju,
a vi trublje sve zapojte 1910
svemu mnoštvu volju moju.

(Ovdi trublje pjevaju, pak kralj govori)

   Redovniče, već činiti
svetilišta počni tvoja,
za ovega ki se boja
ištu i prose; ne mo ckniti. 1915

REDOVNIK:

   Dajte vino, dajte po se
kobnu vodu, moji mili,
od jutrnje ku ste rose
vi jutroska nakupili.
   Velikoga junca iz grada 1920
dovestit mi vi pođite,
a vi ovdi s pomnjom sada
veći oganj raždežiti.
   Dajte čaše vi zlaćene,
dajte crne vi ovčice, 1925
koje imaju bit ubijene
ovdi od moje sad desnice.
   Jak rujnoga vina ovega
proljeva se čaša od mene
na očiju puka svega 1930
na ove plame posvećene,
   tako dajte svi bogovi,
da oni svoju krv prolije,
učinjene u dan ovi
naše uvjete tko razbije. 1935
   Kako crna ova ovčica
od mojega sad hanđara
pada ubijena zemlji nica
kod ovega sveta otara,
   na isti način, ne inako, 1940
bez milosti ubijen bio,
kroz činjenje kо bi opako
mir današnji smesti smio.

U toliko redovnik slijedi svetilište, izlazi Kamerte nabunjen iz grada, i govori strane Latinim:

   Koje se djelo nedostojno
suproć našoj časti čini; 1845
gdi je srce vaše bojno,
o Rutuli, o Latini?
   Ki je razlog, pravda koja,
da za vas svijeh ovdi sade
naš kraljević posred boja 1950
plemeniti Turno pade?
   Je da brojom mi jednaci
nijesmo bludnijem Trojanima,
ali snagom, ter se jaci
ne čujemo rvat šnjima? 1955
   Što svi na njih sad ne gremo?
Naša je vojska toli mnoga,
da slobodno mi možemo
dva udriti na jednoga.
   Kada Turao bude pasti 1960
zavjet višnjijem bogovima,
negovo će s mnogom časti
po svem svitu živjet ime,
   a mi ćemo potišteni
s našom štetom prem velikom 1965
bit robovat usiljeni
oholijem zlijem silnikom.
   Ne mojmo se pustit ovdi,
gori od nas da nas tlače;
svak poderi britke mace, 1970
i kо je vitez za mnom hodi.
   Strah ne imajte od nikoga,
ni se bojte, ni treptite,
er Kamerta velikoga
za vojevodu vi slijedite. 1975

JEDAN OD BOJNIKA:
 
   Što se, kralju, čini ovo
u nevjeru tvoje krune?
Koje se zgađa djelo ovo?
Koje su ovo smeće i bune?
   Tko se sudi na me oči 1980
vojsku bunit i smetati?
Tko je vjeran meni, skoči
huda krivca pedepsati.

KRALJ LATIN:

   Slijedite me u grad svi kolici
vojevode i bojnici, 1985
i ti Turno vidjet hodi,
odkud ova smeća izhodi.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.