Ja t' ovi cvijetak moj dajem sad, neka znaš

Извор: Викизворник
Ja t' ovi cvijetak moj dajem sad, neka znaš
Писац: Nepoznati autor
827. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.




Ja t' ovi cvijetak moj dajem sad, neka znaš,
   jer ću bit sluga tvoj, cjeć ono da mi daš.
Oto t' sam molio svaki dan, kitice,
   i za te molio da mi daš tve lice,
cjeć koga umrijeh ja, ako me ne smiriš, 5
   i sa[d] ću otit tja umrijeti, da vidiš. -
"Uh, - rijećeš, - krudela toliko ja li sam,
   da sad, smrt nemila, otide i on sam?"
Gospođe, pak ćeš rijet: "Otiću za njime,
   ter ću ja sad umrijet onako i š njime." 10
Nu ćeš pak ti rijeti: "Teći ću tuj hrlo,
   ne dam ti umrijeti! ovo ti me grlo,
ovo ti me lice i moja još mlados,
   ovo ti, svilice, i moja sva rados!"

                  Dosta.