Fran se i Lijana
V kamari zgovara:
„Homo mi dva, Frane,
Ća do Raba grada!"
,Hodi ti, Lijano, 5
Majku sveta pitat,
A ja ću tom toga
Barčicu armižat.'
Barka j' armižana
Srebron okovana, 10
Va koj te se peljat
Fran naš i Lijana.
Lijana je išla
Majku sveta pitat.
Majka nije htela 15
Lijanu tam pušćat.
„„Nehodi, Lijano,
Drago dete moje,
Zač mi se je noćas
Od tebe senjalo, 20
Da je okol tebe
More s' prolevalo.""
Lijana ni htela
Majke poslušati,
Neg je išla s Franom 25
Ća do Raba grada.
Kad su oni došli
Na sred velantara,
Zapuhnula bura,
Bura tremontana. 30
Utopil se Frane
I lepa Lijana.
Kad su šli ribari
Ribice loviti,
Ter su ulovili 35
Frana i Lijanu.
Na Franu su našli
Uru i katenu,
Na lipoj Lijani
I srebra i zlata. 40
Frana su nosili
V kloštar crnim fratrom;
A lipu Lijanu
V kloštar koludricam.
Na Franu sgorila 45
Svića od soldina;
Na lipoj Lijani
Dumpler od cekina.
Na Frapu je zrasla
Kita ružmarina; 50
Na lipoj Lijani
Garoful trigrani.
Narodne pripovietke i pjesme iz hrvatskoga primorja, pribilježio in čakavštinom Fran Mikuličić, u Kraljevici, Slovi primorske tiskare, a troškom piščevim, 1876., str. 157-159.
