Dobra ka nam vrieme dava
pod mjesecom na sem sviti,
da 'e svieh, znamo, kratka slava,
i da neće uviek biti.
Kamo kralji, kamo bani,5
kamo oni, ki na nebi
čini ustavit' zrak sunčani,
čim boj dobi i čas sebi?
Kamo tvrde sgrade paka
mnoge ciene i uresa? 10
ona, ke je moć prijaka;
i š njom vrieme sve poplesa.
Oce naše i matere
uze za se, i porazi,
i nas čeka da proždere, 15
i da utrobu svu zajazi.
A nije prid njom kud bjegnuti,
ni se sakrit' prid nje vidom;
svud nas ište dostignuti
praviem, kriviem svakiem slidom. 20
Moć joj ta bi odsgar dana
da uloži svoje ruke
i — — — — — — — — —
bi nam cieć sve gorke muke.
Da pokli je tej naravi 25
svim nam skupno na sem svieti,
nu veselo priboravi,
što ti ostaje poživjeti.
Uzmi izgled od labuta,
ki u sebi razlog neima, 30
kad je smrti usred skuta,
pomaga se tad pjesnima.
Prim' razgovor od žalosna,
žalostiv se razgovori,
i cin' zloća nje da pozna, 35
da se zaman s vriedniem mori.
Ne može nam drago uzeti,
neg' li za nju što se stvori,
što nje nije, toj poleti
ondi, odluka gdi je gori.40