Božja pravda

Извор: Викизворник


Božja pravda

Braća sestri puno dobra tili,
Kud odili sobon je vodili;
A kad su se braća oženili
Srebrne su nože pozlatili,
Pa ji sestri svojoj darovali. 5
Kad to vidi Mitrovišna mlada,
Svojoj mladoj zavidila zavi;
Ona ide u suside svoje:
„Da van bora, susidice moja,
„S kin bi brata sestrom omrazila?" 10
„„Nemoj toga mlada učiniti,
„„Velikon ćeš Bogu sagrišiti!""
I to jon se puno na žaj dalo,
Ona ide u žardine svoje,
Pa izguli ružicu rumenu; 15
Ona ide k Mitri na livadu:
„Da te znati, Mitre dušo moja!
„Što t'učini nevirnica sele,
„Izguli ti ružicu rumenu."
„„Neka guli, virna jubo moja, 20
„„Ona je je mlada i gojila.""
I to jon se puno na žaj dalo,
Ona ide u štaliju konjsku,
Pa zakoje konja i sokola;
Ona ide k Mitri na livadu: 25
„Da te znati, Mitre dušo moja!
„Što t'učini nevirnica sele,
„Izguli ti ružicu rumenu,
„Zakoje ti konja i sokola."
„„Neka koje, virna jubo moja, 30
„„Ja ću kupit konja i sokola,
„„Ali ne ću virnu selu moju.""
I to jon se puno na žaj dalo,
Ona ide u gornje komore
Pa zakoje sina jedinoga; 35
Ona ide k Mitri na livadu:
„Da te znati, Mitre, dušo moja!
„Što t' učini nevirnica sele,
„Izguli ti ružicu rumenu,
„Zakoje ti konja i sokola, 40
„Zakoje ti sina jedinoga!"
I to mu se puno na žaj dalo,
Pa on ide u gornje komore,
Tut mu sele na dušeku spava,
Milo mu je sankon probuditi, 45
Iz oči mu grozne suze gredu,
Nisu suze već iskrice ognja;
A kad se je sankon razabrala:
„Koga cviliš moj rojeni brajko?"
„„Kako ne ću, virna sele moja, 50
„„Izguliš mi ružicu rumenu,
„„Zakoješ mi konja i sokola,
„„Zakoješ mi sina jedinoga"".
„Nisan, brate, vira ti je moja,
„Ti me meći na pleća junaška, 55
„Pa me vodi puton na raskrižja,
„Pa me sici na četiri kusa,
„Pa me visi o četiri duba;
Ni to puno potrajalo vrime,
On je meće na pleća junaška, 60
Pa je vodi puton na raskrižja,
Pa je siče na četiri kusa,
Fa je visi o četiri duba;
A di jon je glava odletila
Onde se je crikva sagradila. 65
Ni to puno potrajalo vrime,
Razboli se Mitrovišna mlada,
Bolovala devet godina dana,
A desetu Mitru dozivala:
„A moj Mitre, draga dušo moja! 70
„Ti me meći na pleća junaška,
„Pa me vodi puton na raskrižja,
„Di je crikva svete Barbarine,
„Onde ću se mlada pomoliti,
„Čini mi se da ću ozdraviti". 75
Ni to puno potrajalo vrime,
On je meće na pleća junaška,
Pa je vodi puten na raskrižja,
Di je crikva svete Rarbarine:
„Barbarina, pravedna si bila, 80
„Ja izgulin ružicu rumenu;
„Barbarina, pravedna si bila,
„Ja zakojen konja i sokola:
„Barbarina, pravedna si bila,
„Ja zakojen sina jedinoga". 85
To izusti a dušicu pusti!
Kad to vidi Mitar dobar junak,
Lipo jon je grebje iskopao;
Ni zemja je podnosit ne mogla,
I zemja je vanka izbacala; 90
Kad to vidi Mitar dobar junak.
On je baca u jezero sinje;
Jezero je podnosit ne moglo,
Jezero je vanka izbacalo;
Kad to vidi Mitar dobar junak, 95
On je baca u goru zelenu,
Nek je jidu orli i gravrani,
I sva druga po gori živina!

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Marjanska vila, ili Sbirka narodnih pjesama, skupljenih u Spljetu po Dujmu Srećku Karamanu, U Spljetu, Brzotiskom Ante Zannoni-a, 1885., str. 135-138.