Bože, ki caruješ kraljevstva nebeska,
ter vidiš i čuješ sva djela zemaljska,
kako mož nenavis trpiti toliku,
ka oštri svoju svis na me, tvu priliku?
Tekući jošte gre s naporom kako lav, 5
ter obla da poždre hoće me, dim uprav.
Ako me ti, Bože, ne budeš slobodit,
veće se ne može ni gledat ni hodit;
zašto mi drum i put s oružjem zasijeda,
mač je nje jezik ljut, gorči je od ijeda. 10
Nije mač, nije vrid, nu je tris s nebesa
koji me srita sprid ter život rastresa.
A zatoj hoću rit, prislavni moj Bože, -
er tebi ništor skrit na svit se ne može,
ti poznaš istinu, zač si sam istina, - 15
satri zlu krivinu tvoja moć jedina!
