ČINJEN'JE TREĆE
SKAZANJE PRVO
CAPTISLAVA I GRADIMIR
GRADIMIR:
Jes vidjela, lijepa moja, 1150
srca moga drag pokoju,
koje se igre mirne od boja
učiniše na čas tvoju;
kо veseli u svom licu
podunavski zatočnici 1155
tebe, svijetlu svu kraljicu,
primili su svi kolici;
ki cvijet slavnijeh. kraljevića,
ka gospoda plemenita
dođe tvoje slave cića 1160
iz razlicijeh strana svita;
ka čestitos, koja hvala
u veselju viteškomu
od njih se je prikazala
pri došastvu slavnom tvomu; 1165
ko kriposti tve čestite
veličinu klikovaše, sada u trablje glasovite,
u junačke sada glase;
glase, kijem mlados dična 1170
pjevaše se sa svijeh strana:
živi ugrska gospodična
Amazona od Dunaja;
ke veselje uzraslo je,
glaseći se srećna vira 1175
Bisernice sestre moje,
tvoga braca Vladimira?
CAPTISLAVA:
Tvoga ćaćka to su hvale,
vjereniče moj ljubjeni,
ki blag nad sve kralje ostale 1180
u onakoj nas primi scijeni.
Oba dva smo za to u vike
njemu i tebi mi držani,
od kraljevske vaše dike
tač kraljevski dočekani. 1185
Veselje se čestitije
i od vas i od sve zemlje nami
ukazati moglo nije,
s junačkijema nego igrami.
Koja kripos bi gledati 1190
sred poljane lijepe i ravne:
na konjijeh se zatjecati
vitezove mlade i slavne,
i gvozdenijeh posred štita,
kojijeh svjetlos suncu odsiva, 1195
za kršiti kopja vita,
jedan drugom suprotiva;
sad potjeram viteškijema,
iskršili bivši kopja,
silnijem mačem i teškijema 1200
razbijati tvrda oklopja;
hitati se sad na ruke,
čim se mirni boj prodilja,
kо srdite puni odluke
da se hoće bit nazbilja! 1205
Činilo se oku momu,
čim današnja pazih dila,
kako da sam u pravomu
zatjecanju s tobom bila.
GRADIMIR:
Uživa li sve Ugrine, 1210
ki stoluju po Dunavu,
koju rados nami čine,
ke veselje, koju slavu.
Egra, Ostragon, Biograd stojni,
i Kaniža gradi kitni, 1215
lijepi Požunj, Seget bojni,
i Navarin nedobitni,
grad tvrdoga Segedina,
i od Zagabita zgrade silne,
Temišvara, Varadina, 1220
Kasovije svijem obilne,
i pet s crkva ponositijeh
dični Pečuh i veseli,
i bojnika glasovitijeh
rodno mjesto Biograd bijeli, 1225
Kvatan, Tilek i Lipova,
davnji Vesprun grad poglavni,
s mnogo lijepijeh još gradova,
ke moj vlada ćaćko slavni:
sve viteze, bane i glave 1230
u Budim su grad poslali,
u dostojnoj neka hvali
ženbe i vjere naše slave.
Vitezi oni, ki udriše
na dva коnjа kо snijeg bijela, 1235
pak se u jedno namjeriše,
ко dospješe bojna djela,
ter na štitijeh bjehu objema
po dvije ruke sjedinjene,
kо s načinim da su istijema 1240
srca i misli njih združene:
Janko i Šišman smioni su
vojevode od Rdelja,
pod ugrskom krunom ki su
strah svijeh našijeh neprijatelja. 1245
Ko svi našu krunu carsku
časte i dižu do nebesi,
kraljevinu koja ugarsku
vjeram srećnijem toli uresi;
kо klikuju čas i diku 1250
ćaćka moga Vladislava,
kralj od koga bolji viku
ne bi ugrskijeh vrh država;
kо smo često pripijevani
ja i ti, slavna ma kraljica, 1255
kо Vladimir bojni i znani,
kо gizdava Bisernica!
CAPTISLAVA:
Ja sam veomi uživala,
verni druže moje sriće,
bojnu mlados punu hvala, 1260
plemenite Ugričiće:
ko na konjijeh brži od tigre
sad po na se, sad jedini,
ponosite činiše igre,
tekuć ravnoj po širini; 1265
kо kopjače, kо gvozdene
šestoperce sve vladahu,
s konja dalek ke vržene
na istijeh konjijeh pak stizahu;
kо se s hvalom svi viteškom 1270
ukazaše u dan ovi
s kopjem, s mačem, s tijekom, skokom,
prvi od svijeta vitezovi.
S junacim bih ovakijeme,
moj drag, moja kruno mila, 1275
s tobom vas svijet kratko u vrijeme
pod vlas moju podložila.
GRADIMIR:
Da vidje li, moj uresu,
kraljeviće plemenite,
kijem države slovinske su 1280
i sva Evropa glasovite?
CAPTISLAVA:
Vidjela sam, ke radosti,
za počastit naše vjere,
ke junačke hrabrenosti
prikazaše, ke potjere. 1285
Ki vitezi dana ovoga
činiše se nam vidjeti
Lauš, kralja sin češkoga,
i Bojnislav, naši zeti.
Kako uresnijeh vrhu kola 1290
oba dva su došli odi,
kij eh pozlatna čina ohola
po šes konja bojnijeh vodi;
kako u mirnom bijenju paka
ukazaše s mnogom časti, 1295
da drugoga nije junaka
nad njihovom bojnom vlasti.
Ke grčkoga sin česara,
hitri Leon, igre učini,
ke rimskoga vedra cara 1300
mlad Gvozdislav rod jedini,
čim u isto vrijeme i doba
puni carske veličine
dođoše nas častit oba
vrhu silne dvije baline. 1305
Koja mlados neizbrojna,
kо prid trijeskom iz nenada,
od dva mladca ova bojna
oborena na tle pade!
Nitko im se ne izjednači, 1310
kо godijer se njim opira,
razmi tvoj mač od svijeh jači,
i našega Vladimira.
GRADIMIR:
Vrijedni su ovo vitezovi;
po razlogu i prosi se, 1315
vedrijeh cara da sinovi
u viteštvu svijeh nadvise.
Da vidje li bugarskoga
kraljevića bojnu sliku,
ku s igrami junačkoga 1320
danas dobi čas i diku;
koju vitez mlad pripravi
i učini nami slavu,
u zlaćenoj bivši plavi
ovdi došo po Dunavu, 1325
ter kad na kraj stavi nogu
s bojnijem skupom, ki ga dvori,
i u veselju slavnu i mnogu
taj čas zlatna plav izgori?
Ku nam rados učiniše 1330
Dan, Svek, i Got, kraljevići,
kijeh pripravu od svijeh više
nitko nije mogo prići;
kako s trema korabljami,
sličnijem trema silnijem zmajim, 1335
činiše se vidjet nami
prid dunavskijem lijepijem krajim;
iz plovućijeh ovijeh zmaja
koja izide oganj sila,
ko da rijeka od Dunaja 1340
sva se u plame obratila.
CAPTISLAVA:
I od Polaka i Vandala
bojna kralja i velika
nami se je ukazala
prem kraljevska čas i dika. 1345
Kako dođe dana ovega
u hodećoj k nami gori,
ka na ocim puka svega
raspuknu se i rastvori,
ter jak silni konj drveni, 1350
ki bi Troji od poraza,
vitezova zbor hrabreni
iz nenadke nami ukaza.
Silne ptice Bijelazore
kо svi nose na svom štitu, 1355
ke pogledi samo more
ptice ostale sve na svitu.
Koja ostala s njim gospoda
igre lijepe prikazaše
ugrskoga od naroda 1360
i slovinske zemlje naše,
njeki ognjenoj na Kimeri,
na Elefantu njeki oholom,
njeki na lavu i panteri,
u oblacijeh njeki s kolom.1365
GRADIMIR:
Nad sve ine podnosita
i zamjerna puna uresa
i ona građa vilovita
tatarhana Oritrijesa.
CAPTISLAVA:
Ja se čudim, kako njega 1370
s bojnom braćom od svijeh prije
sred veselja današnjega
među nami bilo nije?
GRADIMIR:
Scijenim veće od svakoga
on je igre pripravio, 1375
tim na rados dana ovoga
doći se je ustavio.
Vješta družba bivši šnjime
vilenika Vilozmaja,
glasovito koga ime 1380
sred sjevernijeh svud je kraja,
bit ne može, neg da ukažu,
za uzmnožit našu slavu,
najposlednju, nu najdražu
nad sve kralje čudnu spravu. 1385
Ali prsanje brzijeh krila
s prijeka čujem od onuda;
koja će ovo biti dila,
koja će se zgodit čuda?
